Prethodni članak
Sljedeći članak

DVORAC POZNANOVEC: Od likvidacije vlasnika do spora s državom

Dvorac Poznanovec već desetljećima uništava zub vremena, a prodaja nije moguća zbog imovinsko-pravnih zavrzlama.


Dvorac Poznanovec, sagrađen na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, u kojem su živjeli plemići Sermage i Ritter od 60-tih godina u vlasništvu je Poljoprivredne zadruge Poznanovec. Barem su tako mislili zadrugari, kada su prije pet godina imali zainteresiranog kupca za to impresivno zdanje s nekoliko gospodarskih zgrada uz cestu u Poznanovcu koje se prostire na oko 9 rali zemlje.

Kupac je dao i 'kaparu', no tada je javni pravobranitelj u Zaboku, predugovor proglasio nevažećim uz obrazloženje da Poljoprivredna zadruga Poznanovec ima pravo samo na korištenje dvorca. Kako bi stvar raščistili do kraja Zadruga sada vodi spor s državom oko vlasništva koji još uvijek traje. Na koji način je Zadruga došla do dvorca, sadašnji upravitelj Poljoprivredne zadruge Poznanovec Davor Novački nije upoznat, no u interesu im je da se situacija razriješi.

U dvorcu bila i farma pilića

- Poljoprivredna zadruga nema svog kapitala za ulaganje, ali nam nije lako ni dvorac održavati. U derutnom je stanju kao i pripadajuće gospodarske zgrade u kojima smo mi jedno vrijeme imali svinje i telad. Prije nego smo mi dvorac dobili na korištenje jedna firma iz Zlatara u dvorcu je držala piliće – kaže upravitelj Novački.

Imanje čiste i uređuju prema svojim mogućnostima. U vrijeme bivše upraviteljice Zadruge,  90-godina u vrijeme denacionalizacije tražio se nasljednik. Nema ga, jer su posljednji vlasnici brat i sestra iz obitelji Ritter ubijeni u II. Svjetskom ratu.

Prema pričama, ubili su i mještani Poznanovca, a slovili su kao jako okrutni vlasnici. Pravo prvokupa ponudilo se Općini Bedekovčina, KZŽ, Gradu Zagrebu i RH.  Početna cijena bila je 850.000 eura, a  kasnije spuštena na 550.000 eura.

Država obnovila krovište

Potencijalni kupac bio je vrlo zainteresiran za dvorac, posebice jer je to bio jedini dvorac u Zagorju s 'čistim' papirima, dakle, gruntovno čist, no ispostavilo se da ipak nije sve kako treba. Zadruga je obrađivala i zemlju. Prije desetak godina država, odnosno Ministarstvo kulture je obnovila krovište na dvorcu, a kako bi se to ostvarilo, dvorac su u najam morali dati Općini Bedekovčini. Taj najam istječe 2. studenoga 2015. godine.

S donje strane dvorca nalazi se i ribnjak, teniski teren i prilaz, no sve je zakrčeno šikarom. U perivoju se nalazi igralište lokalnog nogometnog kluba. Osim zuba vremena, mali dio posla obavili su lopovi, poskidavši bakar i sve žljebove. Ovo samo jedan od mnogobrojnih dvoraca u Zagorju, koji su naš identitet, a koji zjape prazni, iako vjerujemo da ima kupaca koji bi 'iskeširali' lovu i uredili sebi ugodno mjesto za odmor i život ili pak turističku atrakciju.

Možda nije najbolje gospodarsko vrijeme za to, no dvorac iz dana u dan propada. Poljoprivredna zadruga ga ne može prodati, država ne stigne ulagati u njegovu obnovu i tako nitko nema koriste. Poznata hrvatska priča, zar ne?

Još članaka iz "Zagorski list"

Facebook