Katolički vjernici danas slave svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, poznatiju kao Tijelovo. Riječ je o jednom od najvažnijih blagdana u Katoličkoj crkvi kojim se na poseban način slavi euharistija, odnosno stvarna Kristova prisutnost u posvećenom kruhu i vinu.

Tijelovo se obilježava devetog četvrtka nakon Uskrsa, odnosno u četvrtak nakon svetkovine Presvetoga Trojstva. Iako je euharistija ustanovljena na Veliki četvrtak tijekom Posljednje večere, zbog ozbiljnog i pokorničkog ozračja Velikoga tjedna Crkva je uvela poseban blagdan kojim se kroz radosno slavlje ističe važnost tog sakramenta.

Korijeni svetkovine sežu u 13. stoljeće. Naime, belgijska redovnica sveta Julijana iz Liègea zalagala se za uvođenje blagdana posvećenog Presvetom Oltarskom Sakramentu. Njezina nastojanja urodila su plodom 1264. godine kada je papa Urban IV. bulom Transiturus de hoc mundo ustanovio blagdan Tijelova za cijelu Katoličku crkvu.

Uz Tijelovo su od samih početaka povezane i procesije. Prva zabilježena tijelovska procesija održana je u Kölnu tijekom 13. stoljeća, a običaj se ubrzo proširio diljem Europe. Vjernici su u procesijama nosili Presveti Oltarski Sakrament ulicama gradova i sela, javno iskazujući svoju vjeru i pobožnost.

Tijelovske procesije i danas su važan dio obilježavanja blagdana u Hrvatskoj. U mnogim župama vjernici sudjeluju u svečanim misnim slavljima i procesijama tijekom kojih se zaustavlja na posebno uređenim oltarima, moli i pjeva. Taj je običaj duboko ukorijenjen u hrvatskoj vjerskoj i kulturnoj tradiciji.

Zanimljivo je da se Tijelovo u različitim hrvatskim krajevima naziva različitim imenima. Jedan od najstarijih naziva je Brašančevo, koji potječe od riječi brašno, osnovnog sastojka kruha koji u euharistiji simbolizira Kristovo Tijelo. U pojedinim dijelovima Hrvatske blagdan se naziva i Tilovo, Brošančevo, Brešančevo, Božji dan ili Božji blagdan. U dubrovačkom kraju i na Pelješcu uvriježen je naziv Korosante, nastao od talijanskog izraza Corpo Santo, što znači Sveto Tijelo.

Posebno mjesto u hrvatskoj tradiciji povezanoj s Tijelovom zauzima Ludbreg, poznat kao hrvatsko svetište Predragocjene Krvi Kristove. Tijekom epidemije kuge koja je početkom 18. stoljeća pogodila sjevernu Hrvatsku, Hrvatski sabor zavjetovao se da će u Ludbregu podići kapelu u čast Predragocjene Krvi Kristove ako pošast prestane. Nakon što je epidemija jenjala, zavjet dugo nije bio ispunjen. Na njega je 1940. godine podsjetio zagrebački nadbiskup blaženi Alojzije Stepinac, a zavjetnu je kapelu 1994. godine, pred oko 100 tisuća vjernika, blagoslovio kardinal Franjo Kuharić.

Danas je Tijelovo u Republici Hrvatskoj državni blagdan i neradni dan, a za brojne vjernike prilika za sudjelovanje u misnim slavljima, procesijama i zajedničkoj molitvi. Osim vjerskog značenja, ovaj blagdan podsjeća na bogatu tradiciju i običaje koji se u hrvatskom narodu prenose već stoljećima.