Ulaskom u kućerak u Lenišću 43, u kojoj životari nesretna obitelj Žohar, prenerazile su nas dvije zle sudbine bračnog para Žohar – prva je njihovo teško zdravstveno stanje, a drugo uvijeti u kojima životare.

Teški uvjeti života i skupi lijekovi

Petar je stopostotni invalid, bez obje noge. Premda ima invalidska kolica, ne može iz kuće izaći zbog visokih pragova. Zdravstvene nevolje krenule su 1979. godine. Kasnije, nakon upale gušterače i ponovljene operacije 1984. godine obolio je od šećerne bolesti i otad je stalno na inzulinu.

Ova bolest se pogoršala, pa mu je operativnim zahvatom 22. 12. 2004. godine na kirurgiji bolnice Sveti Duh odstranjena desna noga iznad koljena, ali je zbog progresije bolesti ubrzo, 25. 6. 2012. godine, ostao i bez druge noge.

- Zbog svih zdravstvenih tegoba koje su me snašle svakodnevno gutam po 8 različitih lijekova. Na žalost, polovica tih ljekova nemaju participaciju. Ja sam zbog šećerne bolesti i bez obje noge, osuđen na krevet. Supruga Ruža mi zasad pomaže, unatoč tomu što se suočila sa svojom teškom bolešću - rakom u usnoj šupljini.

Kćerka Marina živi s obitelji u Zagrebu, prije šest mjeseci rodila je blizance, a uz je tekstilna radnica kojoj je tvrtka pala u stečaj, tako da i ona živi teško i ne može nam pomoći, niti imamo uvjete da bi neko vrijeme bila kod nas – rekao je bespomoćni Petar.

Načelnik je došao pomoći

Zabrinuta Ruža skrušeno priznaje - Zasad mu koliko-toliko pomažem, ali kad se moja bolest pogorša, ne znam tko će se o Petru brinuti. Vidite u kakvim uvjetima živimo. U ovoj trošnoj drvenjari, za kišnih dana curi na sve strane. Živimo u vlagi, zimi probija hladnoća.

Davne 1973. godine započeli smo zidan kućicu 3,5 x 8 metara. Ostala je nedovršena kad je Petar obolio, a nije bilo ni novaca da platimo završetak gradnje. Štednjak na drva nam je također trošan i trebalo bi ga zamijeniti, a otkud novci za to. Želja nam je dovršiti kuću, jednu prostoriju napraviti  za wc i kupatilo, a u drugoj bi se prostoriji nekako stisnuli (kuhali, boravili i spavali).

No, bez ljudi dobre volje i pomoći općine Tuhelj, ovo bi ostala samo pusta želja. Petra i Ružu ovih je dana posjetio i načelnik općine Tuhelj Armando Slaviček. Sobom je poveo i poznatog građevinara Borisa Kolmana iz Trstenog da vide što se da učiniti kako bi se ovim ljudima svorili barem kakvi takvi u vjeti za boravak.

Zagorski list i Zagorje.com ovom tužnom pričom želi u ljudima dobre volje probuditi socijalnu osjetljivost i solidarnost, pomoći im u nabavci bijele tehnike i drugog namještaja, potrebnog građevinskog materijala.

Svima onima koji žele pomoći Petru i Ruži, mogu ih nazvati na kućni telefon 049/553-685, jer nije bogat onaj koji ima mnogo, nego onaj koji mnogo daje!