Foto: Pexels

Većina Hrvata uvjerena je da kikiriki spada u orašaste plodove.

Kad ga kupujemo u trgovini, stoji na istoj polici s orahom, bademom i lješnjakom. Poslužujemo ga u istoj zdjelici uz televizor ili kad stignu gosti, pa se čini potpuno logično strpati ga u isti koš.

No ako ste cijeli život mislili da kikiriki dijeli isto podrijetlo s plodovima s drveta, u velikoj ste zabludi.

Prava botanička istina o ovoj omiljenoj grickalici potpuno je drugačija i zapravo je smješta u društvo u kojem je malo tko očekuje.

Ni orah, ni lješnjak: Što je kikiriki zapravo?

Kikiriki uopće nije orašasti plod, nego prava pravcata mahunarka.

S botaničke strane gledano, on pripada porodici mahunarki i u najbližem je srodstvu s grahom, graškom, bobom, slanutkom i lećom.

Razlog zašto ga gotovo svi doživljavamo kao orah leži isključivo u načinu na koji ga jedemo, njegovoj tvrdoj ljusci, hrskavoj teksturi i visokom udjelu masti.

U kuhinji i svakodnevnom govoru on se ponaša kao orašasti plod, ali u prirodi funkcionira po potpuno drugim pravilima.

Nevjerojatan put pod zemlju koji zbunjuje većinu ljudi

Dok orasi, lješnjaci i bademi rastu visoko na granama drveća ili grmlja, kikiriki ima fascinantan i vrlo rijedak način razvoja.

Biljka prvo cvjeta iznad zemlje s malim, nježnim žutim cvjetovima koji izgledom jako podsjećaju na cvijet graška ili djeteline.

Nakon što se cvijet opraši, događa se pravo malo čudo prirode koje zbuni svakoga tko ga prvi put vidi: stapka se savija prema dolje i počinje rasti ravno prema tlu.

Taj proces naziva se geokarpija. Biljka doslovno gura svoj vlastiti zametak duboko u zemlju, gdje se u mraku i vlagi razvija hrapava mahuna sa zrnima koja potom vadimo iz tla poput krumpira.

Zato se u mnogim jezicima i našim krajevima kikiriki zvao i zemni oraščić, iako s pravim orašastim rodom nema nikakve veze.

Zašto je ova razlika izuzetno važna kod alergija

Zabluda o kikirikiju nije samo zgodna zanimljivost za kvizove, već ima vrlo ozbiljno značenje u medicini.

Alergija na kikiriki jedna je od najagresivnijih i najopasnijih alergija na hranu, no ona se u imunološkom smislu bitno razlikuje od alergije na orašaste plodove.

Bjelančevine u kikirikiju sličnije su onima u soji ili grašku nego onima u orahu.

Zbog toga osoba koja je teško alergična na orah, lješnjak ili badem u mnogim slučajevima može bez ikakvih posljedica jesti kikiriki, i obrnuto.

Liječnici i nutricionisti ove dvije skupine uvijek strogo razdvajaju, iako na policama trgovina stoje jedni pored drugih radi praktičnosti.

Kako je mahunarka postala kralj slanih grickalica

Kikiriki izvorno potječe iz Južne Amerike, gdje su ga domorodačka plemena uzgajala i prerađivala tisućama godina prije dolaska Europljana.

Pravi globalni uspon počeo je onog trenutka kada su ljudi shvatili što se događa kada se ova mahunarka isprži na visokoj temperaturi.

Dok sirovi grah ili leću nitko ne bi grickao uz pivo ili utakmicu, kikiriki zbog izuzetno visokog postotka prirodnih ulja prženjem razvija onaj bogat, putrasti okus koji svi volimo.

Iz tog je razloga nastao i slavni maslac od kikirikija, koji se u prehrani koristi identično kao kreme i namazi od lješnjaka ili badema.

Što točno unosimo u tijelo sa šakom ove grickalice

Iako dijeli korijene s grahom, nutritivni profil kikirikija nevjerojatno je moćan.

Bogat je zdravim mononezasićenim i polinezasićenim masnim kiselinama koje čuvaju krvožilni sustav i pomažu u regulaciji lošeg kolesterola.

Ima više biljnih bjelančevina od mnogih pravih orašastih plodova, zbog čega ga sportaši i ljudi koji izbjegavaju meso obožavaju kao izvor snage.

Uz to sadrži obilje magnezija, folne kiseline, cinka i vitamina E, koji djeluju kao snažni antioksidansi.

Ipak, važno je pripaziti na jednu stvar: sve ove prednosti vrijede za kikiriki u ljusci ili blago pečeni neslani kikiriki, dok industrijski prženi primjerci natopljeni palminim uljem i soli brzo pretvaraju zdravu mahunarku u kalorijsku klopku.

Idući put kad otvorite zdjelicu

Sljedeći put kad pred društvo stavite zdjelicu s kikirikijem ili ga kupite na tržnici u onoj pucketavoj ljusci, sjetite se da u rukama ne držite plod nikakvog šumskog stabla.

Grickate plod skromne biljke koja je procvala na suncu, a zatim se sama zakopala pod zemlju kako bi donijela rod.

Ta mala botanička tajna neće mu promijeniti okus, ali će sigurno poslužiti kao sjajna priča za stolom za koju većina ljudi oko vas još uvijek ne zna.