Prethodni članak
Sljedeći članak

Zagorski hodočasnik tijekom 33 dana propješačio 900 km do svetišta na 'točki na kraju Starog svijeta'

Put se zove „Put sv. Jakova“ tj. na španjolskom „Camino“ od granice s Francuskom do Santiaga odnosno do morske obale, u dužini otprilike 900 km. Prvobitno se hodočastilo u Jeruzalem na Isusov grob. Nakon što su ta hodočašća bila nedostupna zbog ratnih neprilika, jedan križar donio je relikvije Isusovog apostola sv. Jakova u Španjolsku i oko tih relikvija su u Santiago de Composteli napravili veliku crkvu i svetište. To je postao centar gdje su se hodočasnici mogli doći klanjati relikvijama iz sv

  • Mladen Prekrat iz Male Erpenje otisnuo se na hodočasničko putovanje 'Camino de Santiago'

    Mladen Prekrat iz Male Erpenje otisnuo se na hodočasničko putovanje 'Camino de Santiago'

  • Ruta koju je Mladen prošao

    Ruta koju je Mladen prošao

  • Iako je trebao krenuti sam na put, pridružili su mu se Slovenac Jure Deisinger i Slovenka Zinka Vegelj

    Iako je trebao krenuti sam na put, pridružili su mu se Slovenac Jure Deisinger i Slovenka Zinka Vegelj

  • Mladen je dnevno pješačio 25 do 30 kilometara

    Mladen je dnevno pješačio 25 do 30 kilometara

  • Prekrat je krenuo s granice Francuske i Španjolske

    Prekrat je krenuo s granice Francuske i Španjolske

  • Ruksak na Mladenovim leđima težio je oko 9 kilograma

    Ruksak na Mladenovim leđima težio je oko 9 kilograma

  • Mladen Prekrat iz Male Erpenje otisnuo se na hodočasničko putovanje 'Camino de Santiago'
  • Ruta koju je Mladen prošao
  • Iako je trebao krenuti sam na put, pridružili su mu se Slovenac Jure Deisinger i Slovenka Zinka Vegelj
  • Mladen je dnevno pješačio 25 do 30 kilometara
  • Prekrat je krenuo s granice Francuske i Španjolske
  • Ruksak na Mladenovim leđima težio je oko 9 kilograma

- S obzirom da volim planinarenje i prirodu, pomislio sam da bi to putovanje moglo biti nešto za mene, zbog upoznavanja krajolika, duhovne dimenzije koju sam pretpostavljao da taj put pruža. Ujedno sam ovim putovanjem želio obilježiti mojih 50 godina života i 24 godine rada u Termama Tuhelj. Put se zove „Put sv. Jakova“ tj. na španjolskom „Camino“ od granice s Francuskom do Santiaga odnosno do morske obale, u dužini otprilike 900 km. Prvobitno se hodočastilo u Jeruzalem na Isusov grob. Nakon što su ta hodočašća bila nedostupna zbog ratnih neprilika, jedan križar donio je relikvije Isusovog apostola sv. Jakova u Španjolsku i oko tih relikvija su u Santiago de Composteli napravili veliku crkvu i svetište. To je postao centar gdje su se hodočasnici mogli doći klanjati relikvijama iz svih krajeva tadašnjeg Kršćanskog svijeta, tako su se formirali najfrekventniji putovi. S vremenom više to nije bilo popularno, ali 1990 –tih godina jednom svećeniku je palo na pamet da bi bilo dobro ponovo aktualizirati hodočasničke rute te su one danas dobro posjećene s kvalitetnom pratećom ponudom – objasnio nam je o kakvom se putovanju radi Prekrat, koji se na putovanje odlučio krenuti sam.

Slovensko društvo

Ipak, ubrzo je dobio društvo. – Prvobitna ideja je bila da krenem sam, a u međuvremenu je do mene došla informacija da u isto vrijeme ide jedna Slovenka Zinka Vegelj, čuli smo se i dogovorili da krenemo zajedno. Putem smo naletjeli na još jednog Slovenca Jure Deisingera i tako nas troje krenuli zajedno. Put je trajao 33 dana. Krenuo sam s granice Francuske i Španjolske skroz do Finestere Santiago, nekad poznate kao točke na kraju Starog svijeta. Svi oni s kojima sam razgovarao vole reći da su osjetili poziv da krenu na taj put. Ciljevi su razni, teško je govoriti o tome. Kod čovjeka koji osjetimotivaciju problemi koji se javljaju uz put (bolovi u peti, žuljevi), se prevladaju. Zanimljivo je da smo usput sreli jednog Kanađanina koji ima 78 godina i ide na taj put po sedmi put, Slovenca sa 79 godina. Neki ljudi idu i po 15 puta, profil hodača je od 18 do 80 godina.

Hodočasnički turizam

– Cijeli put je dobro označen, putovi i ceste su uređeni za hodočasnike. Krajolik je bio u jednom dijelu pust, u drugom pašnjaci i zelene površine. Duž toga puta su hosteli/albergui namijenjeni za hodočasnike/hodače. Cijena smještaja je od 5 do 10 eura, to su sobe u kojima može biti i do 50 kreveta. Na početku dobijete vodič koji vas vodi do tih hostela s upisanim udaljenostima. Vidite koliko koji albergue ima mjesta i unaprijed si planirate koliko ćete taj dan hodati i u kojem ćete albergeu spavati. Programirano je tako da svaku noć možeš prespavati u nekom hostelu. Malo je onih koji nose šatore jer kad hodaš cilj je imati što lakši ruksak. Moj ruksak je bio težak oko 9 kg, jedan od lakših. Uzeo sam minimum jer sam znao da mi je nošenje tereta dosta problematično. Dnevno sam prošao u prosjeku 25 – 30 km – ispričao nam je Prekrat koji kaže da cijelo putovanje ima jaki turistički karakter.

– Na početku se dobije jedan kredencijal ili putovnica u koji se skupljaju žigovi. Albergui, restorani, crkve - uz njega možete realizirati noćenje u albergu po povoljnijoj cijeni. Albergue ima sušilicu, perilicu i kuhinju za one koji si žele kuhati. S obzirom da ja inače baš ne jedem puno ujutro ništa ili pločica mussli, poslije u restoranima kud se prolazi razni sendviči, tortille, tacosi ili konzerve u dućanu, miješanu salatu, hrane ima dovoljno. Mi smo planirali da oko sedam navečer odemo na peregrino menu, ti albergui imaju menu za oko 10 kn. Kad se dođe u Santiago prisustvuje se misi i onda dobiješ potvrdu na temelju kredencijala da si prošao taj put – rekao je Prekrat s kojim smo se dotakli i aktualne teme proglašenja neovisnosti Katalonije.

Razvoj hodočasničkog turizma u KZŽ

– Kad smo prolazili začudili smo se kako su kuće dobro obnovljene, a vidjeli smo jako malo stanovništva, tako da smo imali malo kontakata sa Španjolcima, osim ovih u hostelima, ali svi hodači su jako razgovorljivi tako da je komunikacija bila više međusobna, ali su Španjolci dosta susretljivi. Prolazili smo i kroz Kataloniju, ali praktički nismo bili informirani o aktualnim političkim zbivanjima... nismo ništa primjećivali. Sigurnost je na tim putevima bila na visokom nivou, nisam čuo da se nekome nešto desilo na putu – prenio nam je svoje dojmove sa svog putovanja Prekrat. Na pitanje prepoznaje li na području KZŽ potencijal za razvoj hodočasničkog turizma odgovorio je: – S obzirom da mi imamo velik broj crkvi, kapelica, muzeja, smještajnih kapaciteta to bi bila idealna stvar. No mislim da bi to moralo biti na višoj razini da se vlasti i muzeji dogovore oko trasa oznaka, duljina i sve što takva jedna organizacija nosi – zaključio je Prekrat.

Još članaka iz "Zagorski list"

Facebook