Malu je sadnicu bananine palme Zdravko Groš dobio prije tri godine od prijatelja. – Zapravo ne znamo odakle prijatelju sadnica, no moj ju je suprug dobio i zasadili smo je tu u dvorištu. Ovo joj je sada treća godina, a da bi iz nje mogao iznići plod, vidjeli smo prošle godine, kada se pojavio prvi grozd malih bananica, no puno manji nego ove godine – ispričala je Tanja Groš. Plod još nije dozrio, no kako je pred nama čitav kolovoz koji nosi još puno sunca i topline, obitelj Groš možda će se krajem ljeta osladiti vlastitim bananama.

Kako biljke idu starije, očito plod ojača. Veseli smo, baš smo se začudili kad smo vidjeli kako je procvjetala – smije se Tanja. Oko stabla banane nema puno brige, kaže. – Jako voli sunce, ne smeta joj kiša jer treba vlage, jedino je treba zaštititi zimi. Tada je pokrivamo tkaninom i još najlonom i ide na 'zimovanje'. Porežu se malo listovi, a na proljeće opet lista. Zapravo nismo ništa posebno očekivali, posadili smo je jer smo je dobili, a i volimo biljke i zelenilo. Čak i da nikad ne rodi, jako je lijepa biljka i ukras na dvorištu – priča Tanja, koja o njoj vodi najviše brige, dok suprug Zdravko i sin Nikola vode brigu o dvorištu i košnji.

Sadnice je Tanja podijelila i prijateljicama, pa možda kroz par godina u Zagorju nikne još bananinih palmica. – Možda kroz koju godinu bude i prva zagorska berba banana – našalila se Tanja.