Znate li gdje trebate tražiti vrganje? Ovo su četiri mjesta na kojima najčešće rastu
Istinski gljivoljupci, ali i oni koji samo vole šetnju šumom, jedva su dočekali novu sezonu vrganja. Nakon izmjene toplih kasnoljetnih kiša i sunca, šume su pune ovih ukusnih plodova koji su najcjenjenije gljive naših šuma i s pravom nose titulu kraljeva gljivarskog svijeta.
Mesnati, mirisni i ukusni plodovi stoljećima su sastavni dio ovdašnje kuhinje. Vrganj se može pripremati na bezbroj načina. Moguće ga je konzumirati svježeg, odličan je i pržen, kuhan, sušen ili kao dodatak u juhama i umacima. Upravo zbog toga svaka jesen donosi uzbuđenje i nestrpljenje: gdje će se pojaviti i hoće li ih biti dovoljno?
Iako vrganji mogu niknuti u različitim tipovima šuma, postoje određena mjesta na kojima ih je najlakše pronaći i gdje se redovito pojavljuju kada su vremenski uvjeti povoljni odnosno gdje ima dovoljno vlage nakon kiše, a na kojima je istovremeno dovoljno toplo. Iskusni gljivari izdvajaju četiri najčešća staništa u kojima imaju najviše sreće.
Ispod hrastova: Hrastove šume, osobito starije i prozračnije, prava su riznica vrganja. Ovdje se gljive pojavljuju u skupinama, a često su skrivene ispod sloja lišća. Hrast i vrganj stvaraju mikorizu, pa se upravo pod ovim drvećem često može naići na najkrupnije i najčvršće primjerke.
U bukovim šumama: Bukva je još jedno drvo koje rado 'dijeli' svoje korijenje s vrganjem. Bukove šume, s prostranim deblima i mekanim tepihom od lišća, pogoduju razvoju vrganja koji ovdje znaju biti posebno mesnati i tamnih kapa. Najčešće se pojavljuju uz rubove šume gdje ima više svjetla i topline.
U borovim šumama: Iako ih mnogi povezuju s bjelogoričnim stablima, vrganji rado rastu i u borovim šumama. U takvim staništima imaju specifičnu aromu, a često su manji i svjetliji. Posebno se vole skrivati u mahovini i među iglicama pa iskusno oko gljivara mora biti strpljivo i pažljivo.
Na šumskim proplancima i rubovima: Vrganj voli i mjesta gdje se šuma otvara prema livadama i proplancima. Rubovi šume, gdje sunce dopire do tla, idealna su staništa jer kombiniraju vlagu iz šumskog tla i toplinu s otvorenih prostora. Ovdje se često može naići na mlade vrganje u skupinama, naročito nakon nekoliko kišnih dana.