Društvene mreže prepune su savjeta da jedemo više proteina, uključujući dodatke poput proteinskih shakeova. Proizvođači hrane sve češće ističu sadržaj proteina na ambalaži kako bi potaknuli prodaju.

Ali donosi li sav taj dodatni protein zaista korist – i može li se proteina unijeti previše?

Dovoljan unos proteina je važan. Oni izgrađuju mišićno tkivo, enzime i hormone, te igraju ulogu u funkciji imunološkog sustava. Također nam mogu dati energiju. 

Preporučeni dnevni unos proteina za odrasle iznosi 0,84 grama po kilogramu tjelesne težine za muškarce i 0,75 grama po kilogramu tjelesne težine za žene. To je otprilike 76 grama dnevno za muškarca od 90 kg i 53 grama dnevno za ženu od 70 kg. Za djecu i osobe starije od 70 godina preporuke su nešto veće.

Iako većina nas već sada unosi dovoljno proteina, mnogi i dalje svjesno dodaju još više proteina u prehranu. 

Za osobe koje žele povećati mišićnu masu kroz trening otpora (npr. dizanje utega), unos do 1,6 g po kilogramu tjelesne mase dnevno (144 g za osobu od 90 kg) može pomoći u povećanju snage i veličine mišića.

No istraživanja pokazuju da nema dodatne koristi za mišićni rast ako se unosi više od toga.

Za većinu nas, nema koristi od konzumiranja više proteina nego što je preporučeno.

Zapravo, prevelik unos proteina može izazvati probleme, piše za Science Alert nutricionistica Margaret Murray.

Višak proteina se ne izlučuje jednostavno urinom ili stolicom. On ostaje u tijelu i ima razne učinke. Proteini su izvor energije, pa veći unos znači i veći unos kalorija. Kad unosimo više energije nego što nam treba, tijelo taj višak pretvara u masno tkivo za pohranu.

Postoje zdravstvena stanja kod kojih se treba izbjegavati visok unos proteina.

Osobe s kroničnom bolesti bubrega trebaju pažljivo pratiti unos proteina, uz nadzor dijetetičara, kako bi se izbjegla daljnja oštećenja bubrega. Također, postoji i stanje poznato kao trovanje proteinima, koje nastaje kad osoba jede previše proteina, a premalo masti, ugljikohidrata i Proteine u prehrani možemo dobiti iz biljnih izvora (npr. grah, leća, cjelovite žitarice), ali i životinjskih izvora (npr. jaja, mliječni proizvodi, meso, riba).

Visok unos životinjskih proteina povezan je s povećanim rizikom od preranog smrtnog ishoda kod starijih osoba i povećanim rizikom od dijabetesa tipa 2.

S druge strane, unos viška biljnih proteina povezan je s manjim rizikom od smrti zbog raka, smanjenim rizikom od dijabetesa tipa 2 i poboljšanim razinama kolesterola u krvi.

Mnogi životinjski izvori proteina sadrže i visoke razine masti, osobito zasićenih masti, koje povećavaju rizik od kroničnih bolesti poput bolesti srca.

U konačnici, važnije je odakle dolazi protein – i imati ravnotežu između životinjskih i biljnih izvora – nego jednostavno samo pokušavati dodavati još proteina u prehranu.

Proteini, masti i ugljikohidrati zajedno održavaju zdravlje tijela i pomažu da "motor" radi glatko.

Trebamo sve makronutrijente, zajedno s vitaminima i mineralima, u pravim omjerima kako bismo očuvali zdravlje, piše net.hr.