Biti roditelj znači susretati se s brojnim izazovima koje odgoj nosi. Često puta dogode se situacije u kojima jednostavno planemo i nismo u mogućnosti promisliti te odreagirati valjano. Točnije, preplave nas emocije i u tim trenucima se vodimo njima, a ne razumom.

Stres na poslu, prometne gužve, financije, okidači stresa su svuda oko nas i gotovo je nemoguće proći kroz dan, a da pri tome negdje ne zaglavimo, ne upadnemo u neku od zamki vlastitih uvjerenja i onda na kraju jedna sitnica poput prolivene čaše soka, naguravanje između djece, skakanje po kauču i tome slično kada jednostavno tolerancija nestane i povisimo ton na najmlađe jer teško da će se netko izderati na šefa, zar ne?

No, izgovorene riječi imaju svoju težinu, posebice ako su negativne, osuđujuće, vrijeđajuće. Ako se uz to i ponavljaju, a dolaze iz usta onih koji trebaju biti najveća podrška, dakle roditelji, bake, djedovi, odgajatelji i učitelji, velika je vjerojatnost da će kod djeteta stvoriti lošu sliku i ostaviti posljedice na njegovo samopouzdanje. Psiholozi su zato izdvojili pet fraza koje nikada ne bi smjeli izgovoriti djetetu, piše Zagrebinfo.

‘Ljutiš me’

Stručnjaci tvrde da ovom izjavom prebacujemo odgovornost na dijete. Naime, naša reakcija je naš odabir te bi ispravnije bilo reći djetetu kako nas ljuti njegovo ponašanje, dakle ne dijete osobno već ono što je dijete učinilo. Time se izbjegava osuda. Pri tome, navode, nije dovoljno samo upozoriti na loše već i ukazati na ono što bi trebali popraviti. I zapamtite, djeca nisu odgovorna za ono kako se roditelji ponašaju i osjećaju.

‘Glup si, glupa si’

Iako već na sam spomen zvuči jako ružno, da, događa se da roditelji u ljutnji izgovore ove riječi svom djetetu. Ako već i dođe do toga, poželjno je što prije, kad se emocije slegnu, ispričati se i ukazati na svoju pogrešku. Naime, ono što se ponovi, djeca s vremenom prihvate kao istinu o sebi i na temelju toga grade sliku o sebi. Ako vas dijete toliko izbaci iz takta, fokusirajte se na problem koji je doveo do toga, ne na dijete.

‘Pogledaj kako drugi’

Usporedbe nisu nikome nikada pomogle pa neće niti vašem djetetu. Zamislite svog nadređenog ili pak partnera kako vam govori ‘Pogledaj kako oni mogu, a ti ne možeš’. Samo si probajte predočiti taj osjećaj i onda zamislite dijete kojemu netko govori da se druga djeca s lakoćom penju na tobogan, sama se presvlače, imaju pet iz matematike. Umjesto usporedbe, pokušajte istaknuti djetetove vrline i poticati ono što mu ide.

‘Šuti više’

Svi s nestrpljenjem očekuju prve djetetove riječi, a potom i rečenice koje mališani izgovaraju. Vrlo brzo, kako rastu, njihove rečenice postaju kompleksnije, pitanja je sve više i maleni istraživači žele znati baš sve i baš sada. S druge strane, umorni roditelji ponekad i nemaju kapacitete odgovarati na pitanja o tome zašto primjerice Paško Patak ne nosi hlače. No, stručnjaci upozoravaju da je bolje reći da smo umorni ili da trenutno ne možemo razgovarati nego djetetu reći da šuti.

‘Što nije u redu s tobom?’

Ovo je vrlo snažna rečenica koja je pogrešna iz nekoliko razloga. Prije svega, udara direktno na osobnost, a ne da se fokusiramo na problematično ponašanje. Dijete bi uz ovakva pitanja moglo razviti osjećaj srama i nedovoljnosti, a može snažno utjecati na samopouzdanje. Ispravnije bi bilo ‘Primjećujem da si napravio to i to, kako se to dogodilo?’ ili pak ‘Zabrinuta sam zbog tvog ponašanja, mogu li ti kako pomoći?’

I ono najvažnije, zapamtite da nasilje i fizičko kažnjavanje nikada nisu rješenje. Time samo možete narušiti povjerenje i odnos sa svojim djetetom. U stresnim situacijama pokušajte ostati smireni, usredotočite se na brojanje, možete probati i tehnike dubokog disanja ili jednostavno prošetajte popiti čašu vode.