Foto: Ilustracija

Jedna od ekonomski najznačajnijih štetočina krumpira, ali i drugih biljnih vrsta iz familije Solanaceae, uključujući plavi patlidžan i paradajz je krumpirova zlatica (Leptinotarsa decemlineata). Potiče iz Sjeverne Amerike, a na našim prostorima se pojavila tek nakon Drugog svjetskog rata. Danas je gotovo nemoguće uzgajati ovo povrće bez njenog suzbijanja, što značajno povećava troškove proizvodnje i utiče na prinos.

Usjevi se, ovisno o sadnji i sorti nalaze u različitim fazama razvoja. Biljke iz ranijih rokova, namijenjene za ljetnu proizvodnju, uglavnom su u fenofazi intenzivnog porasta cime i početka zatvaranja redova, dok su oni namijenjeni jesenskoj proizvodnji tek u porastu. Vizualnim pregledom parcela može se uočiti prisustvo odraslih jedinki i položenih jaja krumpirove zlatice.

Odrasli kukci ovog štetnika su prepoznatljivi po žuto narančastom tijelu veličine oko jednog centimetra na kome se nalazi deset uzdužnih, crnih pruga. Prezimljavaju u tlu, na parcelama gdje se uzgajao krumpir prethodnih godina, najčešće na dubini od 10 do 30 centimetara. Na proljeće, kada se poveća temperatura tla iznad 12 stupnjeva, imago izlazi na površinu i odmah se počinje hraniti izraslom lisnom masom.

Poslije kopulacije polaže jaja u grupama, na naličju lista. Jaja krompirove zlatice su žute boje, veličine jedan milimetar. U periodu od pet do 15 dana nakon polaganja jaja, izliježu se crvenkasto smeđe larve koje kasnije postaju narančaste sa dva reda tamnosmeđih mrlja na obje strane tijela. Upravo one mogu napraviti najveću štetu, jer su najaktivnije i proždrljivo se hrane listovima krumpira. Ukoliko se ne odreagira na vrijeme, mogu potpuno uništiti lisnu masu što direktno utječe na prinos gomolja.

U našim agroekološkim uvjetima, ovaj štetnik ima dvije generacije godišnje. Druga generacija se najčešće javlja tijekom ljeta, a njezine odrasle jedinke se već krajem kolovoza odlaze u tlo na prezimljavanje.

S obzirom na to da je krumpirova zlatica vremenom postala rezistentna na određene kemijske preparate, preporučuje se čitav niz agrotehničkih, bioloških i kemijskih mjera kako bi se ova štetna vrsta na vrijeme i adekvatno suzbila.

Jedna od najvažnijih agrotehničkih mjera je svakako poštovanje plodoreda, jer ako krumpir godinama uzgajamo na istoj parceli, velika je mogućnost da će se zlatica javljati svake godine. Kako bi se prekinuo ciklus razmnožavanja najbolje je nakon ove kulture posijati ozime strne žitarice, kukuruz ili neku mahunarku. Češnjak i luk su također dobri predusjevi, jer djeluju repelentno na zlaticu.

Mehaničko uklanjanje odraslih kukaca ili skidanje jaja s naličja lista je svakako moguće na manjim parcelama ili u vrtovima na okućnici. Na većim površinama koriste se specijalne priključne mašine koje rade na principu usisavanja.

Kada je riječ o kemijskim mjerama borbe, u cilju suzbijanja ovog štetnika koriste se insekticidi na bazi aktivnih tvar acetamiprid i klorantraniliprol.

Primjena kemijskih sredstava preporučuje se kada je prisutno 20 ličinki po biljci ili 20% oštećenja na lisnoj masi.

Poljoprivrednim proizvođačima se svakako preporučuje redovan obilazak i pregled usjeva kako bi se na vrijeme odreagiralo primjenom neke od navedenih mjera, piše Agroklub.