Kada je riječ o očuvanju kognitivnog zdravlja, ukupan broj dnevnih koraka možda ne igra glavnu ulogu, već način na koji raspoređujemo kretanje. Nova studija provedena na Sveučilištu u Kaliforniji u San Franciscu upućuje na zaključak da kratkotrajno, ali učestalo hodanje bržim ritmom pruža znatne prednosti za mentalne funkcije poput organizacije, planiranja i usredotočenosti. Ovi nalazi nedavno su predstavljeni u znanstvenom časopisu Alzheimer’s Research & Therapy.

U promatranju je sudjelovalo 279 ispitanika u rasponu od 40 do 91 godine, pri čemu nitko od njih nije bolovao od demencije. Sudionici su tijekom mjesec dana nosili aparate za praćenje tjelesne aktivnosti, no fokus znanstvenika nadilazio je zbrajanje pukih koraka. Posebna se pažnja pridavala epizodama od barem deset minuta neprekinutog hodanja brzinom od minimalno 40 koraka u minuti, što predstavlja namjensku šetnju, a ne tek uobičajeno koračanje po stanu ili radnom mjestu.

Ispitane osobe razvrstane su prema tome jesu li svakodnevno prakticirale barem jedan takav interval kretanja. Znanstvenici su potom te podatke usporedili s rezultatima neuroloških snimanja i kognitivnih testiranja koja su mjerila pamćenje, brzinu razmišljanja te vještine donošenja odluka i istodobnog izvršavanja više obveza. Analiza je otkrila da su pojedinci s navikom redovitog desetominutnog žustrijeg hoda imali znatno bolje parametre moždanog zdravlja.

Važnost ritma i učestalosti kretanja

Učestalost i brzina hodanja pokazali su se ključnim čimbenicima. Redovite šetnje živahnijim tempom povezane su s manjim stupnjem oštećenja bijele tvari u mozgu, koja se inače povezuju s vaskularnim poteškoćama i opadanjem umnih sposobnosti. Ti su sudionici ujedno ostvarili znatno više ocjene na ispitivanjima izvršnih funkcija zaduženih za koncentraciju i rješavanje zadataka.

Zanimljiv je uvid da kod osoba koje su već usvojile ovakav obrazac kretanja dodatna količina koraka nije imala presudan utjecaj na stanje mozga. Premda svako kretanje nosi dobrobiti, ciljane i kraće šetnje očito nose specifičnu vrijednost. S druge strane, kod pojedinaca bez takvih navika, svaki dodatni korak donio je određeni napredak za moždane funkcije. Autori studije istaknuli su i kako je pozitivna veza između ovog modela hodanja i neurološkog stanja bila znatno izraženija među ženama.

Dobiveni zaključci sugeriraju da bismo umjesto pukog brojanja koraka trebali paziti na stvaranje redovitih termina za kretanje kroz dan. Primjerice, raspoređivanje nekoliko kratkih šetnji tijekom radnog tjedna donosi više koristi nego gomilanje sve fizičke aktivnosti unutar jednog dana vikenda.

Ovakvu je naviku vrlo jednostavno ugraditi u svakodnevni život. Deset minuta brzog koračanja nakon obroka, kraća šetnja u pauzi za ručak ili kretanje tijekom obavljanja telefonskih poziva omogućuju postizanje cilja bez većeg remećenja dnevnih planova. Osobama koje većinu vremena sjede savjetuje se postupan početak. Ostavljanje automobila nešto dalje od ulaza, odabir stepenica umjesto dizala ili kratak krug oko zgrade predstavljaju odličan temelj koji kasnije olakšava prelazak na žustriji i strukturiraniji tempo.