Foto: Ilustracija 

Čips, keksi i ostale grickalice te gazirani sokovi jeftini su, sveprisutni i mnogima ukusni zbog dobrog okusa. Ali ono što se čini kao bezopasno iskušenje u svakodnevnom životu može u tijelu pokrenuti reakcije na sličan način kao nikotin ili alkohol. Visoko prerađena hrana može izazvati ovisnost, upozoravaju stručnjaci nakon što su procijenili gotovo 300 studija iz 36 zemalja.

Fatalne posljedice za zdravlje, posebno za djecu

- Iako simptomi jasno odgovaraju kriterijima ovisnosti, ovi proizvodi nisu prepoznati kao samostalna ovisnost ni u jednom međunarodnom dijagnostičkom sustavu. To bi moglo imati fatalne posljedice za javno zdravlje, a posebno za djecu - kažu istraživači sa Sveučilišta u Michiganu, prenosi portal Živim. 

U SAD-u se tema već preselila u svakodnevni politički život. U posljednje dvije godine saslušanja u Kongresu usredotočena su na utjecaj hrane koja izaziva ovisnost i povezuje se s rastućim brojem kroničnih bolesti kod djece. Krajem 2024. uslijedila je tužba u Philadelphiji u kojoj je optuženo jedanaest velikih proizvođača da su posebno razvili i plasirali na tržište proizvode usmjerene na izazivanje ovisnosti. Institucije i nadležne zdravstvene organizacije u zajedničkom programu, koji se temelji na uspješnom modelu regulacije duhana, naglašavaju kako je potrebno stvoriti jasne smjernice o tome kako se industrija i oglašavanje mogu ograničiti u budućnosti.

Dijagnostički kriteriji međunarodnog standarda za rad s mentalnim poremećajima (DSM) jasni su - snažna žudnja, neuspjeli pokušaji smanjenja potrošnje i nastavak unatoč oštećenju zdravlja. Sve su to točke koje se odnose i na prekomjernu konzumaciju čipsa, keksa ili gaziranih sokova.

- Stvorili smo prehrambeno okruženje koje djeluje više kao nikotin nego prehrana, a djeca su glavna ciljna skupina - pišu autori analize.

Hrvati među najdebljima

Analizirali su gotovo tristo studija iz 36 zemalja, a pokazalo se da ultraprerađena hrana može potaknuti obrasce slične ovisnosti. Također, u svijetu oko 14 posto stanovništva ispunjava kriterije za ovisnost, slično zlouporabi alkohola. U SAD-u oko 60 posto dnevnih kalorija kod odraslih dolazi iz takvih proizvoda, a kod djece čak oko 70 posto. Ne treba previše mudrovati da bi se zaključilo da je tako i u mnogim drugim zapadnim zemljama. Ultraprerađenoj hrani, odnosno nezdravim prehrambenim navikama i nedostatku tjelesne aktivnosti već od najranije dobi, pripisuje se i značajan porast debljine u Hrvatskoj. Zemlja smo koja zauzima sam vrh po debljini odraslog stanovništva (dvije trećine su pretili, debeli ili imaju višak kilograma), a kod nas je i svako treće dijete predebelo.

Proces žudnje kao i kod droge

- Tehnike snimanja pružaju možda najimpresivniji dokaz: kod ljudi koji redovito jedu velike količine ultraprerađene hrane, centri za nagrađivanje u mozgu reagiraju na sličan način kao i kod korisnika kokaina ili alkohola. Mehanizam je često isti - želja se povećava pri pomisli na jelo, a stvarno zadovoljstvo nakon konzumacije je niže. Lijekovi kao što su agonisti GLP-1 receptora, koji su zapravo razvijeni za kontrolu apetita, stoga pomažu i kod ovisnosti o hrani i, čini se, i kod klasične ovisnosti o drogama – navode istraživači. Dakako, potrebno je još studija i vremena da se upozorenja pretoče u kliničku praksu i svijest ljudi.

Maksimalna nagrada, minimum hranjive vrijednosti

Neki stručnjaci žele vidjeti više dokaza prije službenog priznanja. - No, već postoje prepoznate ovisnosti s mnogo rjeđim podacima. Primjeri su ovisnost o dušikovom oksidu ili zlouporaba kofeina, oboje se može naći u DSM-u, iako postoji samo nekoliko studija o tome. Vrijeme je da primijenimo isti znanstveni standard na ultraprerađenu hranu kao i na druge ovisnosti - kaže koautorica Erica LaFata. - Ne kažemo da sva hrana izaziva ovisnost. Ali mnogi visoko prerađeni proizvodi dizajnirani su upravo za to – dodatno ističe voditeljica studije Ashley Gearhardt.

U ultraprerađenoj hrani šećeri i masti izolirani su iz svog prirodnog oblika, visoko koncentrirani i kombinirani s aditivima. Pakiranje, okus i konzistencija optimizirani su kako bi potaknuli ponovnu kupnju, a proizvodi nemaju gotovo ništa zajedničko s izvornim sirovinama - poput kukuruza ili soje. Baš kao što je cigareta naizgled povezana s duhanskim listom, tako i punjeni biskvit samo u teoriji podsjeća na poljoprivredne sastojke. Cilj je maksimalna nagrada za okus s minimalnom hranjivom vrijednošću – kažu istraživači.

Plan za zaštitne mjere

Uvjereni su da bi prepoznavanje ultraprerađene hrane kao samostalne ovisnosti bila prekretnica.

- Tada bi ciljani preventivni programi, mogućnosti liječenja i političke mjere mogli stupiti na snagu. Ograničenja oglašavanja za djecu, obvezna upozorenja ili veći porezi na određene skupine proizvoda bili bi zamislivi, a za to nije potreban savršen sustav klasifikacije. Zaštitne mjere uvedene su i za alkohol ili duhan, mnogo prije nego što su sve podvrste precizno definirane. Ako čekamo dok se svaki detalj ne razjasni, gubimo dragocjeno vrijeme i mnogi će se ljudi i dalje razbolijevati - naglašavaju autori.