Ako na fakultet ili na posao putujete s vlakom, možete se susresti sa raznim ljudima i raznim situacijama. Nekad su te situacije pozitivne, nekad negativne, a nekad Vas natjeraju na razmišljanje. Nedavno smo iz medija doznali za studenticu Janju Latin koja je u jednu televizijsku emisiju poslala pismo u kojem je molila pomoć za oca i sina koje je srela u vlaku.

Primijetila je da su siromašni, da im je potrebna pomoć i poželjela je nešto učiniti za sretnije djetinjstvo tog dječaka. Stariji često kažu da su mladi loši, da ih brine samo materijalno, da su bezobrazni i da nemaju osjećaja za druge.

Slučaj studentice, njena obzirnost, njena ljudskost i njen postupak zaista su, u doba kada nema mnogo dobrog među nama, pokazali tračak nade da i ljude ponekad tuđa nesreća može nagnati da promisle i nađu način da pomognu. Sumnjam da će Janja ovo pročitati, ali ako pročita – Janja svaka ti čast!

Već su se više puta 'mali' i 'obični' ljudi složili i napravili velike stvari. Nedavno sam imala čast i priliku i ja postati dio tima ljudi koji radi veliku stvar. Nije mi cilj u ovom tekstu promovirati ni sebe ni te, doista sjajne ljude, nego bi željela pokazati koliko je važno da u teškim životnim trenucima budemo okruženi ljudima koji su spremni pomoći.

Na stranicama Zagorskog lista  mogli ste čitati o Miljenku Piljeku, ocu troje djece koji je u ranim tridesetim godinama doživio moždani udar. Liječnici mu nisu davali nikakve šanse da preživi, a on se danas liječi u Krapinskim Toplicama, sjedi u kolicima, uživa u šetnji sa svojim najmilijima.

Nekolicina njegovih prijatelja i rodbine došla je na ideju da se organizira glazbena priredba tj. koncert putem kojeg bismo skupili novac potreban da se nabave sve potrebne stvari (kao što su uređaj za disanje koji je Miljenku potreban, kolica, poseban krevet, higijenske potrepštine…) da bi Miljenko mogao doći na oporavak kod kuće. Ti su dobri i dragi ljudi kontaktirali i mene.

Moram priznati da nisam dvojila ni u jednom trenu. Angažirala sam se, jednako kao i brojni ljudi, da bismo ideju o koncertu proveli u djelo. I zasad smo, čini se na dobrom putu. Mnogo se dobrih ljudi, izvođača, donatora i volontera javilo da pomogne u plemenitoj akciji.

Pa eto, ako Vas put nanese 18. veljače u Bedekovčinu, svratite u dvoranu srednje škole u 19 sati i prisustujte koncertu kojim ćemo pomoći Miljenku i njegovoj obitelji. Za samo trideset kuna, koliko košta ulaznica, učinit ćete dobro djelo.

Možda će jednom i nekome od nas trebati pomoć, lijepa riječ i utjeha. Jedna stara, stara pjesmica kaže: ' Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može…' Ja još uvijek vjerujem u to. A Vi?