Ponukana izjavom jednog svog profesora s fakulteta, zapitala sam se koji je kriterij za izbor studija, odnosno fakulteta. Naime, dotični nam je profesor rekao, otprilike, da 'badava nam sav trud i dobre ocjene kad se novinari bar deset godina ne zaposle u stalni radni odnos, ako uopće i nađu posao u struci'.

Stotinjak ga je zbunjenih lica studenata pogledalo,a on se nonšalantno nasmiješio i rekao nam: "Da dragi kolege, to je realnost." Da budem iskrena, nije to prvi puta da nam je neki profesor rekao da ćemo se vrlo teško zaposliti, da se previše ljudi upisuje na studij novinarstva pa kasnije nemaju gdje raditi ili da se, barem u novinarstvu, jako teško dobiva ugovor za stalan radni odnos.

Ali ponukana prošlotjednom izjavom svog profesora zapitala sam se na koji način birati svoje buduće zanimanje. Znači li nam uopće išta činjenica da nas neki studij zanima, kad nakon što ga 'odstudiramo' nemamo gdje raditi? Ili pak trebamo izabrati studij koji će nam donijeti zaradu i siguran posao, iako nas baš i ne zanima previše?

Moji su vršnjaci i srednjoškolski kolege birali studij iz raznih pobuda. Neki su upisali fakultete koji ih zanimaju i na kojima su vrlo uspješni. Neki su pak upisali ono na što su 'upali' jer glavno da se studira, a nekolicina je njih upisala zanimanja s kojima su, barem prema njihovim riječima, sigurni da će naći dobar i unosa posao.

Moram priznati da ja nikad nisam razmišljala o zaradi i mogućnosti zaposlenja prije upisa na faks. Povodila sam se svojim interesom i zanimanjem za određeni studij jer smatrala sam - ako me nešto zanima, vjerojatno ću s potruditi i biti dobar studnet, kasnije i dobar radnik. Unatoč obeshrabrujućim riječima profesora, koje su možda i realnost s obzirom na stanje u državi, ponovno bih radije izabrala studij koji me zanima, nego neki koji će mi u budućnosti donijeti mnogo novaca (iako je pravo pitanje postoji li danas uopće takav fakultet i takvo zanimanje).

Zamislite da nakon godina studiranja, pisanja eseja, zadaća, učenja za ispite koje se protezalo u kasne noćne sate, svako jutro ustajete i odlazite raditi nešto što vas uopće ne zanima, ali donosi vam popriličnu zaradu. I tako sve do šezdesetih godina kada možete u penziju. Meni zvuči ko' noćna mora jer često i posao koji volite i koji vas zanima, bude naporan i dođe vam da kažete 'dosta mi je svega', a kamoli da godinama radite nešto što ne volite i što vas baš i ne zanima. Naravno, valja uzeti u obzir da su ljudi različiti i da svatko ima svoje razloge zašto upisuje određeni fakultet i zašto bira određeno zanimanje. Također treba uzeti u obzir činjenicu da je profesor bio 'brutalno' iskren prema nama vjerojatno ne zato da nas obeshrabri, nego da nas potakne da budemo što bolji studenti i da što prije počnemo tražiti bilo kakav, pa makar i honorarni posao.

Kako bilo da bilo, u Hrvatskoj je teško naći posao od čije ćete plaće pristojno moći živjeti, a čini se kao prava utopija imati posao koji vas, uz to što vam donosi solidnu zaradu, i ispunjava i čini sretnima. 

No ipak, mišljenja sam da se studij mora birati prema interesima i afinitetima, jer ako nas nešto ne zanima i 'studiramo nešto samo da bi studirali' malo je vjerojatno da ćemo jednom postati kvalitetan i dobar radnik, a još manje je vjerojatno da ćemo postati sretan i ispunjen čovjek.