Glavni petrinjski potres magnitude 6,2 prema Richteru je najjači potres koji smo kod nas zabilježili otkad postoje seizmografi u Hrvatskoj. Potres se dogodio na rasjedu koji se otprilike pruža u smjeru sjeverozapad-jugoistok i prolazi Pokupljem u blizini Petrinje i Gline. Ovaj rasjed je granični rasjed između dvaju vrlo različitih tektonskih blokova, Dinarida i Panonskog bazena. Stoga se može reći da se preko ovog rasjeda kompenziraju različita naprezanja i pomaci u tim blokovima - pojasnio je za  Jutarnji.hr , seizmolog dr. Josip Stipčević, docent na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu. 

 Prikaz magnituda potresa prema rednom broju potresa, prvi potres je potres magnitude M=5.0 od 28/12/2020. godine u 6:28 sati. Posljednji potres je datiran 01/01/2021. godine u 19:35 sati

Uzrok?
Naglasio je da se glavni uzrok petrinjskih potresa nalazi na području Jadrana. - Područje Jadrana je naime mala tektonska ploča koja je nekad bila dio velike Afričke ploče od koje se odvojila prije više milijuna godina. Ova 'naša' mala ploča naziva se Adrija i njezino kretanje te međudjelovanje s Europom uzrok je potresa u Hrvatskoj, Italiji, BiH, Sloveniji i svim okolnim područjima - dodao je Stipčević.

Za Jutarnji  je rekao da prve procjene govore da se razorni petrinjski potres dogodio na rasjedu koji se pruža sjeverozapad-jugoistok te da je dužina puknuća rasjeda oko 25 km. - Ako pobliže pogledamo rasjedni sustav na kojem se potres dogodio, vidi se da je pomak rasjednih krila kod ovog potresa bio lateralni, tj. pomak je bio horizontalan i dogodio se na plohi okomitoj na površinu.

Ovakav mehanizam potresa vrlo je neobičan za područje Hrvatske gdje većina potresa zbog pritiska Adrije ima kompresijski režim u kojem se jedno krilo rasjeda podiže po drugom. Ovakav potresni mehanizam te pružanje rasjeda upućuju da je došlo do pomaka sjevernog dijela rasjeda prema istoku - kaže on.

Posljednji jaki potres na ovom području dogodio se 1909., kad je Pokuplje zatresao razoran potres magnitude 5,8 prema Richteru čijom je analizom Andrija Mohorovičić otkrio Mohorovičićev diskontinuitet (ploha diskontinuiteta koja odjeljuje koru od plašta Zemlje), što je jedno od najvažnijih otkrića u hrvatskoj znanosti.