Tomislav Haramustek, za prijatelje Hari, ovogodišnji je dobitnik nagrade za najboljeg sportaša iz ekipnih sportova u KZŽ. Rekli bismo sasvim zasluženo. Ni jedan nogometaš koji participira u zagorskom klubovima nije ostavio takav trag u prošloj godini, kao što ga je ostavio Haramustek. Bio je najbolji igrač Gaja i jedan od najboljih nogometaša III. HNL-središte uopće. Iako je nogomet kolektivna igra, zahvaljujući njegovoj fantastičnoj simultanki Gaj je došao do naslova osvajača kup NS KZŽ u „epskom“ finalu protiv Zagorca, pred više od 1.000 gledatelja u S. K. Začretju. Hari je taj uspjeh obilježio s dva pogotka i asistencijom. Nećemo otkriti „toplu vodu“ ako kažemo da ovaj plemeniti igrač vrijedi puno više od III. lige i da bi se bez većih problema mogao ponovno okušati u I. HNL, u kojoj je već branio boje zaprešićkog Intera.

Rođen je 17. srpnja 1993. u Zaboku, a cijeli svoj život živi u Gornjoj Stubici gdje je i počeo igrati nogomet i to sa šest godina u lokalnom klubu Matija Gubec. Tu se zadržao skoro do svoje 15 godine, a onda je njegove kvalitete prepoznao zagrebački Dinamo, koji ga je doveo u svoj omladinski pogon. Prošao je tamo starije pionire, kadete i juniore, a kakva je perspektiva bio najbolje govori i pet službenih nastupa za U-17 reprezentaciju Hrvatske, koju je tada (2009.) vodio „legendarni“ Ivan Gudelj. Nažalost u modrom dresu nije dobio šansu u prvoj momčadi, pa je preselio u zaprešićki Inter. Tu se nije nadigrao pa na proljeće 2013. seli u Rudeš. Nakon toga jesen 2014. proveo je u krapinskom Zagorcu. Od 2015. do 2018. branio je boje austrijskih klubova Wilhelmsburg, Oberwart i Mannsdorf, da bi se 2018. vratio u prvoligaški. Ovoga puta je ostavio puno značajniji dojam i u sezonu i pol je upisao 32 nastupa, od čega 19 kao starter. Nakon ispadanja Intera u II. HNL dolazi u Gaj Mače, čije boje brani i danas.

-Izazov mi je uvijek, iz godine u godinu, pokušavati biti bolji te vrijedno trenirati kako bi ostvario svoj glavni cilj. To je ono što pokušavam raditi cijelo vrijeme, a posljednjih osam, devet godina mislim da su prošle prilično dobro. Naravno, istovremeno smatram da kao sportaš treba uvijek težiti boljitku – referirao se na svoju dosadašnju nogometnu karijeru Haramustek.

Polivalentan je igrač na više pozicija, s odličnim centaršutom i razornom udarcem, a uz to je i vješt dribler. Jednako dobro pokriva pozicije lijevog bočnog, lijevog krila, špice, polušpice, kao i na svim pozicijama u veznom redu. Najviše volim igrati u veznom redu, orijentiran više prema protivničkom golu, ali nije mi problem igrati ni druge pozicije na koje me trener stavi-otkriva nam Haramustek. Gaj je s njim u glavnoj ulozi došao do naslova osvajača kupa, a prošlu je polusezonu završio na sedmom mjestu III. HNL-središte Zagreb.

-Generalno sam zadovoljan cjelokupnom prošlom sezonom, ali kako sam već rekao uvijek može bolje. Nastojat ću raditi još više, mislim da nam je svima zajedno ova godina bila dosta motivirajuća i veliki podsjetnik na temeljne vrijednosti koje i mene guraju naprijed. Finale kupa mi je jedna od dražih utakmica. Od samog početka dosta smo opušteno ušli u utakmicu, kako bi se reklo „hladne glave“, a vrućeg srca. Cijela ekipa je odigrala odličnu, uzbudljivu utakmicu do samog kraja, te se pokazala dosta uspješnom i za mene osobno gdje sam zabio dva gola te jedan asistirao uz njihovu pomoć. Pohvalio bih i navijače koji su se okupili u velikom broju i sportski navijali za svoje ekipa. Plasman Gaja je bio solidan, ali iskreno mi možemo i moramo puno bolje. Nadam se da ćemo u nastavku ove sezone pokazati našu pravu kvalitetu – misli Haramustek.

Kao što smo već i konstatirali nagrada za najbolje sportaša stigla je u prave ruke. -Uvijek mi je drago primiti neku vrstu priznanja, odnosno, dokaz da nešto radim ispravno. Daje mi vjetar u leđa, motivaciju i priliku da naporno radim. Međutim, osim takve vrste motivacije ljudi s kojim surađujem, ljudi oko mene daju mi dobre vibracije, dobru energiju i mislim da je to najvažnije-zadovoljan je i motiviran Haramustek.

Odnedavno je s bratom krenuo u „poduzetničke vode“, bave se izradom i postavljanjem PVC stolarije. Znači li to da više nema ambicija za iskorak i povratak u profesionalne vode?

-Nogomet je oduvijek moj prvi izbor. Vjerujem da je uz dobru organizaciju i snažnu volju moguće paralelno održavati obje strane uspješnima. Vodim me misao kako je važno biti uporan, riskirati i vjerovati u sebe i time gradim karijeru. Imam neke inozemne ponude pa ćemo vidjeti kako će se to sve razvijati u budućnosti – otkriva nam Haramustek.
Prošao je dosta klubova, samim time i dosta trenera.

-U svojoj karijeri imao sam puno trenera od kojih sam ponešto naučio. Teško je izdvojiti nekoga tko je ostavio najveći utisak na mene. Ako već moram izdvojio bih Jozu Bandića, trenera u kadetima Dinama. Usadio mi je radne navike i naučio da treniram više od svih, jer sam talenat bez napornog rada ostaje samo talenat. Izdvojio bih još Zorana Vukelića koji me je trenirao prošle sezone u Gaj Maču. Pod njegovom vodstvom stvarno mi je bio gušt trenirati i igrati utakmice, te sam od njega imao priliku naučiti puno o nogometu, a i općenito o životu – govori nam Haramustek.

Velika mu je ljubav i mali nogomet. Često je bio i najbolji igrač turnira, pa autora ovog redaka, dok je igrao u prvoj ligi, ponekad i zamolio da napiše da je netko drugi umjesto njega bio najbolji igrač, što autor ovih redaka naravno nije učinio.

-Volim mali nogomet i uvijek se rado odazovem. Igra je puno dinamičnija od velikog nogometa, tako da imam više loptu pod svojim nogama. Nažalost, ove zime nisu se mogla organizirati natjecanja u skladu sa svim epidemiološkim mjerama, pa mogu reći da mi fali i da s nestrpljenjem čekam da se sve to smiri i da ponovo zaigramo – završio je Haramustek.

Ovaj 27-godišnjak nije samo odličan nogometaš i hakler, već i iznimno odgovorni, pristojan i radišni mladić. Nadamo se da njegov profesionalni put još nije gotov i da će nas još dugo uveseljavati svojim fantastičnim izdanjima, kako na zelenom travnjaku, tako i na parketu.