U dokolici obično listam tisak sportskog sadržaja i nakon nekog vremena privukli su me napisi: „Igrač Lokosa utišao Torcidu“, „Rastužio je Hajduk“, „Ljevokrilni napadač Lokosa dvaput asistirao Čopu, imao je i jednu priliku za pogodak, bio je stalna opasnost za obranu Plavih“, „Siguran sam da bih mogao igrati u Dinamu“...

I tako – čitam, gledam, sjećanja se bude i vidim jednog malog plavog dječaka koji je trčao terenima ŠRC Podgora i odlično igrao nogomet te me uporno pokušavao kao „slučajno“ pogoditi loptom. I tamo negdje prije osam – devet godina „nestao“ je iz mog vidokruga. No, kako je Silvio Goričan, nogometaš Lokomotive, izuzetno dobar i pristojan mladić, zamolih ga jednom prilikom za kratki razgovor i vrlo brzo smo se našli u našem kafiću CB Saloon u njegovoj Krapini i ugodno razgovarali o njegovim počecima i karijeri.

Silvio, tvoji počeci?
Počeo sam naravno u Zagorcu iz Krapine. Treneri su mi bili Ivica Mužar Cune, Nino Kos i Željko Tihava. Sa 14 godina sam otišao u Lokomotivu gdje sam prošao njihovu omladinsku školu i nakon završetka omladinskog pogona na red je došao seniorski sastav. Najprije sam išao po posudbama – Rudeš, Jarun i Inter Zaprešić, da bih se nakon toga vratio u Lokomotivu gdje sam potpisao prvi profesionalni ugovor sa 18 godina, a u ožujku 2023. godine potpisao novi koji vrijedi do 2027. godine.

Vratio bih se na Zagorec. Koliko je tvoj nogometni put utjecao Željko Tihava koji je poznat po tome da su iz njegovog „inkubatora“ izašli prvoligaški kao što su Robert Murić, Petar Bočkaj, itd.?
Sigurno da je trener Tihava imao veliki utjecaj na moj nogometni put. Gospodin Tihava je ozbiljan trener, trener s karakterom. Bio mi je i učitelj u osnovnoj školi od prvog do četvrtog razreda tako ga sam ga znao i prije negoli sam i potrčao krapinskim travnjakom. Kao što sam i naglasio – ozbiljan trener, trener s karakterom, malo je stroži kako i treba biti, tako da o njemu mogu kazati samo sve najbolje.

Visoka pobjeda, 3:0, nad Dinamom odjeknula je u nogometnoj javnosti Hrvatske. Da li ste očekivali tako sigurnu i visoku pobjedu?
Gledajte – mi smo Lokomotiva koja se nikog ne boji. Idemo u svakoj utakmici na pobjedu, a sad da smo očekivali pobjedu nad Dinamom – i nismo baš! Dinamo je ipak Dinamo, i još k tome na Maksimiru. Postigli smo dva brza gola. Tada se otvorilo i Dinamo je trebao napasti, a nama odgovara da igramo na kontre te smo tako postigli i treći gol. Takva pobjeda donosi samopouzdanje za buduće utakmice.

Koja je tvoja najjača odlika kao nogometaša?
Mislim da je to igra jedan na jedan te brzina i zato u klubu igram na poziciji krila. U današnjem nogometu traži se i igra u oba pravca, a i to dobro radim tako da moje osnovne karakteristike – brzina, igra jedan na jedan te igra u oba pravca.

Prije desetak dan dobio si ponudu iz Rusije – Rubin Kazan. Nakon te vijesti pisalo se – prihvatio si, nisi prihvatio... Što je istina?
Istina – došla je ta ponuda. Mislim da je bila srijeda i tada sam otišao na razgovor s ljudima koji rješavaju taj transfer. Pričao sam doma sa svojima i u konačnici smo odlučili da pričekam do ljeta i da sada nije najbolja opcija da odem u Rusiju. Želim i ovo naglasiti – u srijedu je došla ponuda, a ja sam već u nedjelju trebao biti u Kazanu, a kakvo je stanje tamo ne trebam i ne moram govoriti jer je svima poznato, tako da me ta ponuda i nije previše povukla da odmah krenem i potpišem ugovor. Svakako da mi ova ponuda puno znači jer Rubin Kazan je veliki i ozbiljan te odlično organiziran klub i vjerujem da bih potpisivanjem ugovora možda riješio i životnu egzistenciju, ali u konačnici odlučio sam tako kako sam odlučio, jer sam osjetio da u ovom trenutku to nije najbolja opcija za mene jer se nadam i vjerujem da ću na ljeto dobiti možda čak i bolju ponudu.

Koje bi ti europske lige najbolje odgovarale?
Mislim da je nizozemska liga jako zanimljiva jer igra se lijep nogomet, baš onaj nogomet koji meni kao igraču najbolje odgovara. Zatim bih mogao izdvojiti još neke zemlje u kojoj bi mogao igrati s velikim guštom – Belgija, Austrija, Mađarska, i možda Španjolska. Upravo u ligama tih zemalja mislim da bih mogao pružiti najbolje partije i dati maksimalno sebe.

Ove sezone hrvatska liga je vrlo zanimljiva. Tri kluba kandidiraju za naslov – Rijeka, Hajduk i Dinamo. Koga vidiš kao konačnog prvaka?
Vjerujem da će to biti Dinamo. Istina, trenutno ne igraju najbolje, ali će se sigurno dignuti te na kraju biti prvaci. Iako i Rijeka i hajduk imaju svoj u priliku. Pogotovu Rijeka koja trenutno igra najzanimljiviji i najljepši nogomet, što su na žalost pokazali prije nekoliko dana na Rujevici protiv nas. Tri kluba imaju priliku postati prvaci, ali je vjerujem da će u konačnici Dinamo proći prvi ciljem.

Lokomotiva je na korak do Europe. Da li „ciljate“ da u konačnici igrate u Europi?
Naravno. Mlada smo ekipa i svakako da nam je u interesu igrati Europu, ali to prije početka prvenstva nije bio osnovni cilj kluba. Osnovni je cilj stvarati mlade igrače, a nakon toga ih distribuirati u veće klubove. Ove sezone smo se doveli u situaciju da izborimo Europu i postavio bi samo jedno retoričko pitanje – zašto ne?

Sigurno pratiš svoj matični klub – Zagorec. Kako ga vidiš?
Gledao sam nekoliko utakmica i mislim da u toj mladoj ekipi ima potencijala. Ima mladih igrača koji bi mogli napraviti iskoraku karijeri. Što se tiče trenutnog plasmana, rekao bih da je to danak neiskustvu u toj ligi. No, jako mi se sviđa da se klub konačno okrenuo mladim igračima, većina iz njegovog omladinskog pogona, jer to je zalog za budućnost.