Foto: Ilustracija/Pexels

Za otprilike 50% ljudi diljem svijeta pojam „TV“ danas je sinonim za streaming stranice, a ne za veliku kutiju u dnevnoj sobi.

Svjetski dan televizije obilježava se 21. studenoga, a sam koncept „sjedanja pred televizor“ postaje sve apstraktniji iz godine u godinu. Sve je manje obitelji koje se okupljaju oko jednog ekrana i prebacuju kanale, jer sve više ljudi preferira sadržaj na zahtjev i na ekranima računala. Ovo je era televizije… bez televizora, piše Euronews.

Tijekom zadnjih 10 godina nestale su male „neugodnosti“ koje su gledanje televizije činile posebnim iskustvom. Nezgoda čekanja da tvoja emisija krene uživo nestala je zahvaljujući streamingu.

I više nije potrebno ni listati kanale kako bi otkrili nešto novo, jer mnogi radije koriste platforme pogonjene algoritmima koje nude personalizirane preporuke temeljem povijesti gledanja i preferencija (i sve ostale informacije koje vaš preglednik potajno prikuplja).

Za oko 50% ljudi globalno, pojam „TV“ danas znači Netflix, HBO ili YouTube, a ne klasični televizor u dnevnoj sobi. To je opušteno gledanje pretvorilo u visoko personalizirano iskustvo: 80% naslova na Netflixu odabere se putem algoritamskih preporuka, a ne korisničkim pretraživanjem.

Televizija više nije zajednički, rasporedom određen program. To je stalno prilagođavajući meni serija i klipova kreiran za svakog pojedinačnog gledatelja. A to nije jedina promjena.

Streaming kao zadana opcija
Ono što je počelo kao dopunska usluga (Netflix je nekad slao DVD-e poštom, a YouTube je hostao amaterske snimke) pretvorilo se u dominantni ekosustav za serije, filmove, dokumentarce, prijenose sporta i još mnogo toga.

Dok je 2015. tradicionalna televizija (kabelska, satelitska, zemaljska) još držala većinu udjela gledanosti, 2025. streaming čini preko 60% ukupnog TV vremena u mnogim zapadnim tržištima. Tradicionalne mreže pokrenule su vlastite aplikacije (npr. Peacock, Max, Paramount+) kako bi se natjecale za pažnju protiv Netflixa i drugih.

A streaming je donio novu promjenu ponašanja: „binge-watching“. Još 2015. većina serija izlazila je iz tjedna u tjedan, pa su gledatelji pratili narative postupno – dobro za razgovore uz kavu, odnosno stvaranje zajedničkih kulturnih trenutaka oko epizoda i finala.

Ali do 2025. taj je ritam prekinut. Streaming platforme navikle su gledatelje da očekuju trenutnu dostupnost jer cijele sezone izlaze odjednom, a uobičajeno ih je pogledati tijekom jednog vikenda ili u jednom dahu.

Istraživanja pokazuju da se više od 70% gledatelja smatra redovnim binge-watcherima, koji odjednom pogledaju tri ili više epizoda. To je zatim utjecalo na poslovne modele: scenaristi sada strukturiraju epizode uz pretpostavku da gledatelji neće čekati tjedan dana između njih, a platforme imaju opcije automatske reprodukcije kako bi zadržale angažman.

Televizija bez televizora
Do 2025. „gledati TV“ može značiti izvaditi mobitel tijekom vožnje ili gledati s tableta u krevetu. To više nije fizički uređaj, već vrsta sadržaja.

Od 2015. milijuni kućanstava otkazali su kabelske ili satelitske pakete, navodeći cijenu, nedostatak fleksibilnosti i bolje opcije drugdje. Od 2025. manje od 50% kućanstava u mnogim zemljama pretplaćeno je na pay-TV, a mlađe generacije ga uglavnom potpuno preskaču.

U međuvremenu, rast pametnih uređaja omogućio je da telefoni, tableti, laptopi i pametni televizori postanu zamjenjivi ekrani za gledanje sadržaja: istraživanja pokazuju da mobilno gledanje videa čini više od 70% globalnog video prometa.

Uspon drugog ekrana
Možda je najpodmuklija promjena to što gledanje TV-a više nije aktivnost s jednim fokusom, jer većina gledatelja, posebno mlađih od 40, koristi tzv. „drugi ekran“: telefon ili tablet dok TV svira u pozadini. Otprilike 85–90% gledatelja koristi drugi uređaj dok gleda televiziju.

Producenti to znaju i, kao i s bingeanjem, to je utjecalo na produkciju i dizajn sadržaja: više vizualno „pauzirajućih“ scena, više titlova i općenito pojednostavljena, „olakšana“ dijaloge kako bi radnja bila razumljiva čak i uz manju pozornost.

Međunarodne serije osvajaju vrh
Nisu sve promjene (kognitivno) negativne. Godine 2015. TV gledanje bilo je većinom nacionalno. Iako su neke međunarodne serije probile barijeru, većina je publike gledala sadržaj iz vlastite zemlje. Titlovi i sinkronizacija bili su prepreka, a globalni hitovi iznimka, a ne pravilo, piše Euronews.

Do 2025. situacija se preokrenula. Zahvaljujući streaming platformama s globalnim dosegom, međunarodni sadržaj postao je norma. Pogledajte uspjeh Squid Gamea ili Money Heista – koji su globalno eksplodirali zahvaljujući streamingu.

Štoviše, publika je postala otvorenija. U anketama do 40% gledatelja kaže da preferira ili uživa u međunarodnom sadržaju, a u nekim regijama poput Latinske Amerike i jugoistočne Azije taj je udio još veći. To znači da platforme sada jako investiraju u lokalne originalne produkcije, ne samo kako bi zadovoljile lokalnu publiku, nego i kako bi izvozile te priče globalno.