Više od 150 godina smatralo se da je tjelesna temperatura od 37 stupnjeva Celzija univerzalni standard. No, nova znanstvena istraživanja pokazuju da je to uvjerenje zastarjelo – ljudi su danas, doslovno, hladniji nego što su bili prije stoljeća i pol.

Od sredine 19. stoljeća, zahvaljujući njemačkom liječniku Carlu Reinholdu Augustu Wunderlichu, medicina je usvojila raspon od 36 do 37 stupnjeva Celzija kao referentni okvir za procjenu zdravlja. Taj standard pomogao je prepoznati pojave poput groznice, iscrpljenosti od topline ili hipotermije. Međutim, prema najnovijim podacima, ta brojka više ne odražava stvarno stanje suvremenog čovjeka.

Tim Julie Parsonnet sa Sveučilišta Stanford u Kaliforniji analizirao je čak 677.000 mjerenja tjelesne temperature prikupljenih tijekom različitih povijesnih razdoblja – od veterana Američkog građanskog rata, rođenih u prvoj polovici 19. stoljeća, preko pacijenata iz 1970-ih, do podataka prikupljenih u zdravstvenom centru Stanford Health Care između 2007. i 2017. godine.

Rezultati su bili nedvosmisleni: prosječna tjelesna temperatura smanjuje se iz desetljeća u desetljeće, i to za oko 0,03 stupnja Celzija svakih 10 godina. Istraživanje je pritom uzelo u obzir sve čimbenike koji mogu utjecati na mjerenje – od mjesta gdje se temperatura mjeri (usta, pazuh, rektum), preko spola (žene obično imaju nešto višu temperaturu zbog menstrualnog ciklusa), do doba dana, brzine metabolizma i preciznosti samih mjernih instrumenata.

Iako znanstvenici zasad ne žele odrediti novi “službeni” broj, jasno je da je današnja prosječna tjelesna temperatura niža od one koju smo stoljećima smatrali normalnom.

Zašto se temperatura snižava?

Snižavanje prosječne tjelesne temperature povezuje se s promjenama u načinu života i općem zdravstvenom stanju čovjeka. Kada je u 19. stoljeću utvrđeno da prosjek iznosi 36,6 stupnjeva Celzija, to je odražavalo zdravstvene i životne uvjete tog vremena – razdoblja u kojem su kronične upalne bolesti, poput tuberkuloze, bile znatno češće.

Današnji svijet izgleda sasvim drugačije: javno zdravstvo je napredovalo, higijenski standardi su viši, a učestalost brojnih kroničnih infekcija znatno je manja. Sve to smanjuje bazalni metabolički indeks – minimalnu količinu energije koju tijelo troši kako bi u stanju mirovanja održavalo osnovne životne funkcije, poput disanja, cirkulacije krvi, regulacije temperature i rada organa.

Osim toga, široka upotreba grijanja i boravak u kontroliranim, klimatiziranim prostorima smanjuju potrebu da tijelo troši dodatnu energiju na održavanje unutarnje temperature. Drugim riječima, naš organizam danas ima manju potrebu “boriti se” s vanjskim uvjetima, pa je i prosječna temperatura s vremenom pala.

Iako se još ne zna koji će broj zamijeniti poznatu granicu od 37 stupnjeva, jedno je jasno – standard koji je vrijedio stoljeće i pol više ne odražava realnost našeg tijela. Znanost nas, čini se, podsjeća da je i toplina ljudskog organizma podložna promjenama, baš kao i sve drugo što prati ritam povijesti i evolucije.