‘Rođen sam u Zagrebu 1980. godine, u problematičnoj obitelji. Majka je bila psihički bolesna, a otac alkoholičar. Kada sam imao 7 mjeseci, završio sam u domu u Nazorovj u Zagrebu. roditelji nisu bili u stanju brinuti za mene i brata. S godimu i pol, došao sam u obitelj kod koje sam bio smješten sve do početka rata. Tamo mi je bilo u redu, ali falila mi je moja obitelj. Kada sam imao 7 godina, majka je počinila suicid, bacila se pod vlak, a otac, kao član Tigrova, 1991. godine poginuo je na Kupi.

Uvijek sam se brinuo da sam ja poremetio njihove živote i životne planove. S 12 godina bio sam posvojen, i u toj sam obitelji prošao pravi pakao. Tukli su me i maltretirali psihički. Ne kažem da sam ja bio anđeo, ali za sve sam bio kriv, a njihova su mi djeca pravila razne smicalice. Očekivali su da ih odmah prihvatim i zovem svojim roditeljima. Sa 16 godina pobjegao sam od njih i završio u popravnom domu – započeo je svoju tešku životnu priču ovisnik Zlatko, koji je smješten u terapijskoj zajednici u Đurmancu, u sklopu Udruge ‘Moji dani’, osnovane 2002. godine.

‘Novi list’
-S 18 sam izašao iz doma i odmah morao biti ozbiljna odrasla osoba. Pošto nikada nisam imao pored sebe čvrstu mušku ruku, oca da me odgaja i daje mi savjete, počeli su se nizati problemi s kojima se nisam znao nositi. Zbog svega toga počeo sam piti, a s vremenom i koristiti drogu, kako bih si olakšao. Na žalost, ti su problemi postajali sve veći i teži. Tako sam potratio 25 godina života, a naposljetku sam za sve krivio svoje roditelje. Prije 4 godine desio mi se zadnji udarac, umro mi je polubrat kojem sam bio jako privržen.

Počeo sam više piti i uništavati se, sve dok nisam završio na psihijatriji. Tamo sam saznao za terapijsku zajednicu ‘Moji dani’. U komuni sam 11 mjeseci te uz njihov program, pravila i odgovornosti, i trijezan sam 11 mjeseci. Ojačao sam i dosta napredovao. Vidim promjenu, koja me iznenađuje, da sam to ja. A najvažnije, shvatio sam da za moje postupke nisu krivi roditelji ni itko drugi, nego ja osobno. Gnjev koji sam osjećao je ispario. Roditelji, kakvi bili, sigurno su za mene željeli najbolje. tko zna kakav su život imali, a ja ih ionako slabo poznam. Nadam se da ću uskoro biti spreman okrenuti novi list u započeti bolji život nego prije. Moje ime je Zlatko Pleše i ako ovo bude čitao netko u sličnom problemu, neka čita između redaka; krivca ne traži u drugome, već kopaj malo po sebi - poručio je Zlatko.

Život u zajednici prema strogim pravilima
Cilj terapijske zajednice je psihosocijalna rehabilitacija i reintegracija korisnika u normalan život. Korisniku se pomaže da dođe do spoznaje što ga je dovelo do ovisnosti i ovisničkog ponašanja, što je ovisnost predstavljala u njegovom životu te ga naučiti kako živjeti sa sobom i svojom okolinom bez ovisnosti. U terapijskoj se zajednici nalazi 20 muških korisnika, a sufinancirana je od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Do sada je kroz program prošlo više od 600 korisnika, ovisnika o alkoholu, drogi i kocki iz cijele RH.

Prema izvješću iz 2022. godine, s područja KZŽ u terapijsku zajednicu bilo je smješteno 8 korisnika, pretežno ovisnika o alkoholu. Trajanje programa je individualno, ali u prosjeku traje od 12-15 mjeseci, optimalno do 2 godine. Prosječno vrijeme boravka u terapijskoj zajednici za korisnike koji samovoljno napuštaju program je 3 do 4 mjeseca. Program provode educirane osobe - 2 asistenta terapeuta uz stručno osoblje - voditeljica terapijske zajednice Dijana Majkić Vukušić i socijalna radnica Nikolina Fišter. Glavni instrument rada su orijentacijske grupe, kroz koje korisnici napreduju u intelektualnom, duhovnom i tehničkom smislu.

- Život u zajednici se odvija i funkcionira po pravilima. Radna terapija provodi se 8 sati dnevno, 4 sata u prijepodnevnim satima i 4 sata u poslijepodnevnim satima. Korisnici samostalno obavljaju sve poslove vezane uz održavanje prostora, čistoću, kuhanje, pranje veša, nabavku namirnica, čuvanje domaćih životinja. U zajednici svaki korisnik ima svoja zaduženja i odgovornosti, te prema uloženom trudu i zaslugama napreduju u istima. Radna terapija podrazumijeva i pomoć lokalnom stanovništvu u obavljanju poljoprivrednih i sličnih poslova. Ovako po pravilima strukturiran dan, nužan je kako bi ovisnici usvojili radne navike koje do sada nisu stekli, naučili preuzeti odgovornosti i izvršiti sve radne zadatke u cijelosti i zadanom roku – kaže Nikolina Fišter.

Projekti
Udruga aktivno obilježava Mjesec borbe protiv ovisnosti, koji traje od 15. studenog i 15. prosinca, održavanjem štandova na trgovima, gostovanjima na radio i TV postajama, u tiskanim i elektroničkim medijima sa ciljem prevencije, pravovremene detekcije i informiranja javnosti vezano uz traženje pomoći i dostupne resurse u terapijskoj zajednici. Uspješno surađuje i s drugim dionicima lokalne zajednice, župnim dvorovima, Gradom Krapina, GDCK Krapina, a provode i projekte prevencije ovisnosti i projekte resocijalizacije ovisnika o drogama, alkoholu i kocki u okviru djelovanja terapijske zajednice. - Trenutno provodimo trogodišnji projekt resocijalizacije ovisnika pod nazivom „Zaslužujem znanje“ koji je sufinanciran od strane Ministarstva zdravstva te projekte prevencije „Ne moraš probati da znaš“ – kažu u Udruzi.