Matija Šakoronja

Među 12 mladih glumaca koji su prošlog tjedna na premijeri izveli predstvu Generacija 91-95 , nastalu prema romanu Borisa Dežulovića Jebo sad hiljadu dinara , našao se i Oroslavčan Matija Šakoronja, jedini koji nije iz Zagreba.

Predstava izvedena u ZKM-u dobila je odlične kritike, a zanimljivo je da su svi glumci stari od 14 do 19 godina, rođeni u vrijeme rata, o kojem predstava govori. Riječ je o predstavi u kojoj se susreću dvije grupe vojnika HVO-a i Armije BiH prerušeni u uniforme suprotne strane. Dvije vojske ne znaju tko su oni drugi i što učiniti.
Matija prije nije imao glumačkog iskustva, a na audiciju se iz radoznalosti javio vidjevši obavijest na Facebooku.

- Pročitao sam da traže glumce, a nikad nisam imao takvog iskustva, samo sam jednom bio na Lidranu, pa sam otišao pogledati. Prošao sam prvi krug, a onda ušao i u uži izbor. Na kraju nas je ostalo 14, zapravo 13 jer je jedan dečko odustao, tako da nas 12 igra predstavu, a jedan je u alternaciji – rekao nam je Matija koji kao sedamnaestgodišnjak polazi 3. razred gimnazije u Oroslavju.

Sam put do predstave nije bio lagan. Prva audicija održana je još u prosincu prošle godine.

- Na audiciji su nam govorili što moramo raditi i trajala je cijeli dan. Dali su nam monolog da ga naučimo za pola sata i morali smo ga što bolje izvesti. Pa su tu onda bili i fizički zadaci gdje smo morali npr. igrati nogomet bez lopte, pa ples, imitacija, slow motion. Onda su od siječnja počele probe gdje su nas izabrali 20. Prve probe bile su fizičkog tipa, jako iscrpljujuće. Tekst smo prvi puta vidjeli dosta kasnije. Prolazili smo sve likove, gledalo se tko bi mogao igrati koji lik. Kad su uloge podijeljene, onda smo imali odvojeno probe Bosanci i Hrvati , da bi na kraju radili zajedno – priča nam Matija koji je morao uskladiti dva puta tjedno probe i školu.

Pozitivan duh

Po ljetu su probe postale svakodnevne, a isti je režim počeo važiti i dva tjedna prije premijere. Svakodnevne probe od Matije su zahtijevale i izostanak iz škole. Redatelj predstave Borut Šeparović prema dečkima se postavio kao prema profesionalcima, bez obzira na njihovo neiskustvo. Osim fizičkog dijela, trebalo je svladati i akcent jer se radnja odvija u Bosni.

Matija je dobio ulogu Vilija, pripadnika HVO-a prerušenog u pripadnika Armije BiH, žilavog, brzog, velike glave, nervoznog čovjeka koji se provozao kroz minsko polje i preživio. Najviše ga karakterizira rečenica Što ćemo sad koju često progovara u predstavi.

Nakon pretpremijera, prva premijerna izvedba održana je prošlog utorka u ZKM-u.

- Ovo mi je veliko iskustvo. Upoznao sam puno ljudi, prijatelja iz predstave, s estrade. Sad mi je drago da sam išao na audiciju, iako sam se premišljao. Nismo se nadali takvom uspjehu i nadam se još puno izvedbi – veli Matija.

Na jednu od izvedbi stigao je i sam Boris Dežulović kojem se predstava svidjela.

- Veliko je zadovoljstvo i prednost raditi s Borutom Šeparovićem, čovjekom koji je osnovao Montažstroj, pa dramatrugom Goranom Ferčecom i naravno Borisom Dežulovićem, jednim od osnivača Feral Tribunea. Koliko sam vidio kritika tvrdi da smo zaslužili veću dvoranu od ove u kojoj igramo, a za sad imamo zakazane predstave za 11. i 27. prosinca, a koliko čujem traži se karta više – otkrio nam je mladi glumac Matija Šakoronja koji je dobio pohvale da je unio jedan pozitivan duh među ekipu predstave.

Specifičnost ove predstave koja traje dva sata je, osim što u trenutku varira od urnebesnog smijeha pa do mučnih scena koje tjeraju suze na oči, što se pred kraj radnja okreće u jednu press konferenciju gdje se glumci predstavljaju s dobrom dozom improvizacije. Matija tu kao Zagorac priča kajkavski, a svaki glumac govori i o događajima iz godine u kojoj su se rodili. Matija tako priča o ubojstvima ljudi.

Sigurnost profesionalca

- Naporno je glumiti, ali uz puno vježbe može se dobro napraviti uloga. Nisam na premijeri imao tremu, a primijetio sam da su neki kolege koji su već igrali u više predstava, čak i drhtali. Ja sam bio siguran u ono što sam naučio – rezolutan je Matija.

Matiju su na prepremijere došli podržati prijetelji iz razreda među kojima i Sementa Rajhard, razrednica Ana Knežević Hesky i druge profesorice.

Logično pitanje koje se nakon svega nameće je hoće li Matija sada glumačkim putem, pa se pokušati upisati na Akademiju dramskih umjetnosti.

- Sad sam fokusiran na predstavu. Nisam razmišljao o Akademiji, no ako sam talentiran kako su mi rekli, onda bih mogao pokušati na Akademiji. Moram se zahvaliti školi i profesorima na razumijevanju, roditeljima i svim prijateljima koji su me podržavali i sestri Viktoriji koja se brinula za mene i uvijek pitala treba li mi što – rekao nam je na kraju Matija Šakoronja.

Razgovarao: Sebastijan Fuštin