Ilustracija: Pixsell

Više od 12 godina nakon teške nesreće na radu, koja mu je potpuno promijenila život, jedan je Zagorec s područja Krapinsko -zagorske županije dobio novu sudsku bitku protiv HEP-a. Općinski sud u Zlataru u petak, 30. listopada, donio je presudu prema kojoj HEP Operator distribucijskog sustava mora njemu i njegovoj supruzi isplatiti više od 315.000 eura različitih naknada štete, uz pripadajuće zatezne kamate, a ozlijeđenom radniku plaćati i mjesečnu rentu od gotovo 2300 eura. Uz to, HEP-u je naloženo plaćanje više od 157.000 eura sudskih troškova. Riječ je o nepravomoćnoj presudi u dugogodišnjem postupku koji je započeo nakon nesreće na dalekovodu Krapina – Straža, 2. travnja 2014. godine.

Teške i opasne ozljede

Tog je dana spomenuti Zagorec, inače zaposlenik HEP-a, zajedno s kolegama radio na zamjeni oštećenih vodiča na dalekovodu napona 35 kilovolti. Posao se obavljao na čelično-rešetkastom stupu, a radnici su vodiče podizali pomoću užeta. Budući da su vodiči zapinjali o metalnu konstrukciju, radnik se kretao po stupu i rukom ih odmicao kako bi omogućio njihovo podizanje. U jednom trenutku, dok se spuštao, ruka mu je skliznula, izgubio je ravnotežu i pao na tlo s visine od oko 4,8 metara. Zadobio je iznimno teške, po život opasne ozljede. Najprije je zbrinut u Općoj bolnici Zabok, a potom hitno prevezen u zagrebački KBC Sestre milosrdnice, gdje je operiran.

Uslijedili su mjeseci bolničkog liječenja, brojne komplikacije i dugotrajna rehabilitacija u Varaždinskim Toplicama. Međutim, posljedice nesreće ostale su trajne. Kako se navodi u javno objavljenoj presudi Općinskog suda u Zlataru, medicinskim vještačenjem utvrđeno je stopostotno smanjenje njegovih životnih aktivnosti. Ostao je vezan uz invalidska kolica i više nije sposoban samostalno obavljati ni osnovne svakodnevne poslove. Za premještanje iz kreveta u kolica, oblačenje, osobnu higijenu, pripremu hrane i brojne druge potrebe ovisi o pomoći supruge i ostalih članova obitelji. Osim svakodnevne njege, potrebna mu je i stručna medicinska pomoć te fizikalna terapija. Sudski vještaci utvrdili su da mu je tuđa pomoć potrebna osam sati dnevno, a uz to i dodatna stručna rehabilitacijska njega.

Osporavanje HEP-a

Nakon nesreće radnik i njegova obitelj pokrenuli su postupak protiv HEP-a, smatrajući da je do tragedije došlo zato što poslodavac nije osigurao odgovarajuću zaštitnu opremu za rad na visini. HEP je, međutim, tijekom postupka osporavao odgovornost, tvrdeći da je radnik bio osposobljen za siguran rad i upoznat s pravilima zaštite na radu. Među ostalim, HEP je isticao da je radnik sam pridonio nesreći jer se tijekom kretanja po stupu otkopčavao sa sigurnosnog užeta, kao i da je radio sa zamašćenim rukavicama zbog kojih mu je ruka skliznula.

No, upravo je pitanje sigurnosnog pojasa bilo presudno. Iz iskaza svjedoka, dokumentacije inspekcije rada i nalaza sudskog vještaka utvrđeno je da je radnik imao pojas sa samo jednim užetom i karikom. Takav pojas mogao ga je osigurati dok stoji i radi na određenom mjestu, ali ne i tijekom penjanja ili spuštanja. Za sigurno kretanje po stupu bio je potreban pojas s dva užeta i karikama, tako da radnik pri premještanju jednog užeta cijelo vrijeme ostane osiguran drugim.

Sud odbio prigovore HEP-a

Sud je prihvatio mišljenje vještaka da HEP radniku nije osigurao odgovarajuću zaštitnu opremu te da voditelj radova nije smio dopustiti izvođenje takvog posla bez nje. Odbijen je i argument da je radnik sam pridonio nesreći zbog zamašćenih rukavica. Naime, vodiči su bili masni, rukavice su se zamastile tijekom rada, a radnik bi se, da ih zamijeni, ionako morao spustiti na tlo. Da je imao odgovarajući pojas, zaključio je sud, ne bi pao čak ni da mu je ruka skliznula.

Posebno je zanimljiv dio obrazloženja koji se odnosi na HEP-ovu tvrdnju da je radnik mogao odbiti posao ako nije imao odgovarajuću zaštitu. Ozlijeđeni Zagorac tijekom postupka izjavio je da nije znao kako ima pravo odbiti takav rad, dodajući da to nitko nije činio zbog straha od otkaza. Sud je zaključio da se u okolnostima brige za očuvanje radnog mjesta od njega nije moglo opravdano očekivati da odbije izvršiti zadatak koji mu je poslodavac naložio, a za koji mu nije osigurao sigurne uvjete. Zbog toga je odbijen i prigovor HEP-a da radnik snosi barem dio odgovornosti za vlastito stradavanje.

Odšteta, troškovi i renta

Sudski postupak traje još od 2015. godine, a tijekom proteklog desetljeća doneseno je više odluka. Predmet je stigao i do Vrhovnog suda, koji je 2024. godine ukinuo dio ranije presude i vratio predmet na ponovno odlučivanje. U ponovljenom postupku provedeni su dodatni dokazi, uključujući vještačenje zaštite na radu, nakon čega je Općinski sud u Zlataru ponovno utvrdio punu odgovornost HEP-a za posljedice nesreće.

Prema najnovijoj presudi, ozlijeđenom radniku dosuđeno je 222.000 eura zbog pretrpljenih fizičkih i duševnih boli, straha, trajnog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti. Njegovoj supruzi dosuđeno je dodatnih 55.000 eura zbog duševnih boli povezanih s osobito teškim invaliditetom supruga. Na oba iznosa teku zatezne kamate još od svibnja 2015. godine. Radniku je dosuđeno i 35.859 eura za prilagodbu obiteljske kuće njegovim potrebama te 2261 euro za ranije pruženu tuđu pomoć i njegu. Osim jednokratnih naknada, sud je odredio i mjesečnu rentu za pomoć i njegu. Ona od srpnja ove godine iznosi 2291,85 eura, a presudom su obuhvaćeni i dospjeli mjesečni iznosi za prethodno razdoblje, počevši od svibnja 2015. godine. HEP-u je naloženo i da tužiteljima naknadi 157.284 eura troškova dugogodišnjeg sudskog postupka.

Iako su dosuđeni iznosi iznimno veliki, iz obrazloženja presude jasno je koliko su teške posljedice nesreće koju je Zagorac doživio prije više od 12 godina. Njegov život, kao i svakodnevica njegove obitelji, od tada su potpuno promijenjeni. Najnovijom presudom sud je ponovno utvrdio da za nastalu štetu odgovara poslodavac, a ne radnik koji je obavljao povjereni mu posao. Presuda još nije pravomoćna jer stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od njezine objave.