Prethodna kolumna
Slijedeća kolumna

DNEVNIK TATE BENA: ŠTRAJENJE

Piše: Tomislav Benčić

Si valjda znate kaj je štrajenje. Ne mislim na ono štrajenje h štali, nego izvan nje i to prigo



Si valjda znate kaj je štrajenje. Ne mislim na ono štrajenje h štali, nego izvan nje i to prigodom rođenja djeteta. A tak i onak nakon štrajenja se zgledi gorše neg h štali. A za one teri ne znaju kaj to je bum ukratko opisal.

Kad se nekome rodi djete onda mu prijatelji, familija ili susedi nahičeju smeče po hiži, oko hiže i malo po cesti, za saku siguru da se vidi da se nekaj napravilo. Navodno je to običaj. Samo koga god da sam pital mi nije znal točno reči od kud taj običaj, kak je nastal i nič točno o tome.

Zapraf ima raznih verzija. Nekak mi je najlogičnija sljedeča. H neka tam vremena dok mi još mama nije poznala tatu je bil običaj da kad se nekome rodi djete tu svoju radost podjeli sa svojim susedima i svima drugima. Tak bi se onda pokljem rođenja ispred ljese del mali stolek i na njega bi se složilo nekaj za prigristi i za popiti. Gdo to nebi napravil dobil bi kaznu. A kazna bi bila da mu se naštraji dvorišće. I štrajilo se z onim z čim se i inače h štali štraji. Znači hitilo bi se malo slame ili kuruznice. I to ne preveč jer je bilo šteta.

I z vremenom se puno toga zmenilo. Denes se se menje štraji s prirodnim matrijalima kak su slama i kuruznica ili perje. Štraji se največ s papirom. To je još u redu jer je papir biorazgradiv. Ali zna se naštrajiti i s raznim smečem, krpljem, stiroporom i gdo zna s čim sve ne. Isto tak štrajenje više nije kazna. Štraji se bez obzira e počastiš ili ne. A počastiti se mora.

Još bi se to bilo podnošljivo, da su uz štrajenje još i nekakve druge pizdarije ne napraviju. Tak je bil slučaj da su čoveku rastepli kola i složili ih na terasi. Dosta često je za saku siguru treba i pesa otrovati če je h dvorišću. Pa, recimo čoveku ljesu zašvasati da se neda otprjeti. Ili deti auto na klocne. I mogle se bi tak nabrajati pune toga.

Ja sam ovaj put još dosta dobro prešel. Naštrajili su mi samo sa slamom, ali i sa stiroporom. Slama još i nije problem. To samo s grabljama deneš na kup. Veči problem je stiropor. Kak god da ga pometeš tak se on čim malo vetra dojde raznese opet. Čak se nosi i kad z metlom potegneš. A taman sam se bil ponadal da sam uspel to zbeči. Kak je žena rodila par dana iza Novoga ljeta još su si bili nikakvi, nije se delalo, pa se i do matrijala za štrajenje nije baš moglo dojti. Međutim moja draga šogorica (koja sama za sebe veli: „kaj buš, viš da sam plava“) se zmislila i nagovorila šogora i još par njih da mi dojdeju naštrajiti onda kad mi je žena s detetom došla doma.

Drugo jutro ja pušim pred hižom i gledim sve to. Kaj sam sad? E bi zval komunalnog redara i Kreša h Plavinku da dojdeju utvrditi stanje, počistiti i račun za čišćenje pošaljeju onima teri su nered napravili. Se sam ih poslikal kak štrajiju. Njima je to bilo super, a ja imam dokazni materijal. A mislil sam denes prejti na općinu i policiju djete prijaviti i riješiti sve to kaj treba.

Međutim, h meni je prodelal onaj svadljivi i osvetoljubivi djel Zagorca. I mislim si ja i govorim sam sebi. „Pa bu i šogor jednog dana valjda pošteno zaskočil šogoricu i napravil mi nećaka ili nećakinju. E onda bum im se s kamatama vrnul“ i skupa s tatom to počistim.


Jer ipak nas naši običaji vežu uz naše stare i čine nas takvima kakvi jesmo.

Facebook