Prethodna kolumna
Slijedeća kolumna

Dnevnik tate Bena: Stari

Piše: Tomislav Benčić
Sve mi se čini da Graciu več nesmem s Patricijom ostaviti. Počela ju je gluposti učiti. Nafčila j

Sve mi se čini da Graciu več nesmem s Patricijom ostaviti. Počela ju je gluposti učiti. Nafčila ju je da meni veli stari. Neki dan veli Gracia meni „taji“. Najsličnije k tome bi bilo stari. Bar me tak zoveju Patricija i Sandra. Ne znam koja im je to finta kad opče nisam star. Kaj je čovek od 30 i nekaj ljet star?

Nafčila ju je i nositi „jonca“. To vam je u prijevodu pišalonca. Znate valjda kak se nosi pišalonca? A Sandra ju uči popevati i čagati. I crtanje joj ide. Počarala je sve zidove do kojih je mogla dojti. Stol za kompjuter i stol u dnevnoj sobi. Monitor od kompjutera h dnevnoj sobi, ali i telelevizor h dnevnoj sobi. Samo mi se čini da po ekranu od televizora nije čarala samo s bojicom, nego da je i kemijska tu bila upletena. Pa se poznaju tragovi i ostal je ekran zdrapan. Po monitoru je čarala s markerom za pisati po cedeima. Koji se jako teško skidaju.

H subotu sam kuhal sarmu. To je zapraf jako jednostavno za skuhati. Opče se nisam zmučil. Žena je zamjesila mesa, rižu i dodatke, to zamotala h listove kiselog zelja i posložila h lonac. A nakon toga kad je žena prešla na posel, ja sam kuhal sarmu. Samo kuhanje je trajalo puno duže nego pripremanje, pa vam je valjda jasno gdo se več zmučil.

Znate da Sandra popeva h Zabočkim mališanima? Znate. Onda dobro. A ima i vas teri niste znali? E sad znate i vi. Mališani su h nedelju imali promociju novog cedea. Po običaju bilo je sve puno, a bili su i s televizije. Državne. Iz dopisništva u Krapini. I tak se spominam s Ružicom, tera dela na televiziji, i da vam ne prepričavam kaj smo se se spominali pokažem joj tera je pucka moja Sandra, a Ružica mi veli da je baš od nje zela izjavu i snimila ju. Nakon promocije sam počekal Sandru da idemo skup doma i dobeži ona do mene i veli mi kak su ju slikali za televiziju. A joj mrtav hladan velim kak znam i točno joj velim kaj je rekla. Na to je Sandra ostala skroz zbunjena.

Prije nekog vremena je Bandić rekel da buju h Zagrebu počeli plačati vrtič i jaslice prema prihodima. I to skoro pa revoluciju izazvalo. Tak i onak je milostivog gospodi purgerskoj i dotepencima raznim i onih 200 kuna za jaslice bilo jako skupo. A meni se činilo kak ovih cirka 750 kuna kaj plačam za djete tu h Zaboku i nije preveč skupo. Naročito za Grad prijatelj djece. Mam se zmislim Prpićevog parka. I pristupa do njega. Ili bolje još da se veli da do tog parka ne postoji normalan pristup. Z jedne strane je štreka, s jedne stane visoka ograda od milicije još kaj je ostala, a s dvije strane je parkiralište. I nadležne gradske strukture tu i tam daju pofarbati crte za parkiranje auti, ali nema crti po terima bi ja došel do ulaza h park. Če hočete hjutro dojti s detetom h park to je ravno nazivu onih filma gde Tom Cruise glumi Etana Hunta. (Mišn imposibl piši: Mission Impossible), odnosno u prijevodu nemoguća misija. S kolicima tam z one strane gde je štreka nemrem. Nemrem niti čez ogradu kaj ju je milicija dala napraviti. A nemrem niti čez parking, jer imam velika kolica (da Gracia ima dosta mesta) i teško se provlječem između auti. A grad prijatelj dece na to ne reagira.

I na kraju vam moram reči da je of vikend dok je bilo ovo nekaj snjega ralica čak dva put pri meni h ulici bila.

Facebook