Blagdanski susret na groblju u Zagorju: Ankicu su teške životne tragedije navele da se počne baviti umjetnošću
Tekst i foto: Željko Slunjski
Dan prije Svih svetih na lovrečanskome groblju. Topao sunčani dan , uz brojne grobove pretežito gospođe uređuju počivalište najmilijih. I pokoji muškarac s cvjetnim aranžmanom u rukama.
Među njima i ja, sa svijećom koju svake godine , o Danu mrtvih ili Svih svetih, palim na grobu zlatarbistričke legende, Dragutina Sentea Pište. Radio je kao kućni majstor, domar, u zlatarbistričkoj osnovnoj školi i nema starijeg Zlatarbistričanca koji nije poznavao Pištu. Drukčije ga nitko nije ni oslovljavao! A svi su ga trebali, jer bio je majstor od stolarskoga zanata. I svima je ugađao, katkad za druge skrivećki oduzimajući od radnoga vremena u školi.
Voljeli su ga i đaci, jer bio je sklon šali. K tome, strastveni ribič koji je i u dvorištu svoje skromne kućice u Bukovečkom putu uredio ribnjak. Bio je odan bajerima u Lipovcu, od onih ribiča koji, kad bi uhvatio ribu, istodobno bi je pustio natrag u ribnjak. Na njegovu grobu zapaljeno je nekoliko svijeća, a uz jednu omotana je uska vrpca zlatne boje na kojoj piše:“Osnovna škola Zlatar Bistrica“.
Gesta nezaborava
Kako lijepa gesta nezaborava, kao i na grobovima svojedobnih ravnatelja Vladeka Hajnića i Dragutina Lujanovića Lujkija, učiteljica Ivanke Merkoci i Anđele Čižmek, glazbene legende,učiteljice Vere i supruga joj, „tjelesnjaka „ Zvonka Vukovića, svojedobno i zlatarbistričkoga načelnika.
Ovdje, na grobljanskome brežuljčiću, tihi je dom i matematičara Pere Pavlekovića, također negdašnjega školskoga ravnatelja, i njegove supruge , biologinje Vjenceslave, nezaboravne Vence , koja je svojim djelovanjem pribavila školi status prve EKO škole u Krapinsko-zagorskoj županiji, a utemeljila je u mjestu i ekološku Udrugu „Lijepa Naša“.
Spuštajući se, odsutan mislima na znane mi i drage ljude, nit mi prekine pozdrav jedne gospođe. Iznenadih se i brzo se vrte misli…“Ja vas poznajem“, reče i podsjeti me na svoje aktivnosti u „Lijepoj Našoj“, na svoje hobije, slikanje i fotografiranje, darivajući mi dvije knjige. Zbirku poezije „Sjećanja i misli jednog skrhanog življenja“, posvećenu sinu Bruni, poginulom u saobraćajki.
-Teške životne tragedije, prerani gubitak supruga i pogibija sina i usamljenost navele su me da dio slobodnog vremena koristim za bavljenje poezijom, slikarstvom i fotografijom – kaže i zatim zajedno prolistasmo „Vremenu nikad dosta“ ,sadržajno zanimljivu publikaciju obogaćenu fotografijama zlatarbistričkih „kuća s patinom“, cvijeća i proljetnica iz njezina vrta i „opusom iz riznice rukotvorina jednog istrošenog vremena“.
Samozatajnost nije uvijek vrlina! Razlog je što stvaralaštvo ove gospođe neprimjetno prolazi pokraj nas. I – nema većeg neprijatelja od samoće! O Ankici Galic je riječ. Rođenoj 1951. u Veleškovcu, koja je radni vijek provela u „Elconu“.
Prethodni članak
Sljedeći članak
Vakula objavio prognozu za zimu - Jedan mjesec bit će hladniji nego inače
Kad će konačno brza cesta do Marije Bistrice? Evo što kažu Hrvatske ceste
Grob malog Zvonimira na našem području krije najtužniju priču svih vremena
NOVI INCIDENT KOD ŠKOLE: Izbio mu četiri zuba, slomio nos i vilicu, majka: 'Dijete su mi skoro u lijesu doveli doma'
Doktorica Hitne pomoći: 'Odmah nas zovite ako osjetite ovo'
Ni dušni dan nije bio bez sporta – sve na jednom mjestu
Grozno: Analize otkrile opasne bakterije u hrani iz dostave
Uz potporu Ministarstva turizma i sporta sa novim dresovima u nove pobjede
HEP: Sutra bez struje nekoliko mjesta u Zagorju
Vozačku dozvolu moći će dobiti 17- godišnjaci, ali uz jedan uvjet
Jesen je vrijeme za sadnju: lukovice koje bude proljeće i hrane prirodu
Dan za pamćenje: Mjesto gdje shopping postaje pravi doživljaj
[VIDEO] AQUADENT – nova era dentalne skrbi stigla u Zagorje
Do 4 puta dnevno izmijenite kompletan zrak u svom prostoru – bez gubitka temperature, bez vlage, a za cijenu jedne kave godišnje i besplatnu montažu!
Izrada kućice za ježa – korak prema očuvanju prirode
