Uvriježena je pogreška poistovjećivanja Dana mrtvih i Svih Svetih. Naime, u katoličkoj religiji mrtvih nema, pa tako ne postoji niti takav dan, objasnila je za Dnevnik.hr Nataša Polgar sa instituta za etnologiju i folkloristiku.

Svi sveti je dan spomena na kršćanske mučenike i slavi se još od četvrtog stoljeća. Tada je to slavlje padalo na prvu nedjelju nakon duhova, a tako se i zadržalo u pravoslavnoj crkvi. U katoličkoj crkvi je pomaknut na 1. studenog i to odredbom pape Grgura 3. u 8. stoljeću. Svećenici su, naime, često pomicali blagdane kako bi poništili ostatke poganskih vjerovanja.

Datum 1. studeni kao dan na koji se obilježavaju Svi sveti povezano je s drevnom keltskom svetkovinom Samhain. Ona je označavala početak nove godine, odnosno dane u godini kada se duše umrlih ponovno pojavljuju na zemlji. Vjeruje se da se u isto vrijeme na zemlji u te dane nalaze i žive i duše umrlih.

Običaji koji obilježavaju dan Svih svetih je posjećivanje grobova obitelji i prijatelja koji više nisu s nama, polaganje cvijeća i paljenje svijeća na njihovim vječnim počivalištima.

Paljenje svijeća je odraz mišljenja da mi živi na taj način osiguravamo svjetlost i toplinu umrlima, ali i da je život na drugom svijetu odraz života na ovome i zbog toga treba umrlim dušama priskrbiti toplinu koju im daje svijeća te svjetlost kako bi duša pronašla svoj put u mraku. Paljenje svijeća je dio pogrebnih obreda u gotovo svim religijama. U većini zemalja nosi se cvijeće na grobove, pale se svijeće i odlazi se na mise.

No, nije uvijek bilo tako. Nekad su se običaji razlikovali što je vezano uz poganska vjerovanja. Primjerice, sredinom 19. stoljeća nosila se hrana na groblje jer se vjerovalo da je dušama potrebna okrjepa. Taj se običaj zadržao ponegdje u istočnom kršćanstvu. Na groblju se jelo, pilo, a većinom su se držale mise zadušnice.

Za razliku od Svih svetih, Dušni dan nastao je inicijativom benediktinskog opata iz Krimija, Sv. Odilona i to 998. godine, a taj se dan zaslugom benediktinaca proširio i Vatikan ga je potvrdio 1311. godine. Dušni dan najčešće obilježavaju mise zadušnice i na taj način prisjećanje na preminule.

Na nekim područjima na Dušni dan običaj je jesti orehnjaču ili makovnjača, puricu punjenu kestenjem, kruškama ili jabukama i med.