Preminula je hrvatska spisateljica Vedrana Rudan u 77. godini života nakon duge i teške borbe s karcinomom.

Tužnu vijest za Dnevnik.hr potvrdili su njeni bliski izvori nakon što je jutros na njenom Facebook profilu objavljeno da je otišla na područje bez signala.

Vedrana Rudan rođena je 29. listopada 1949. godine u Opatiji, a odrasla je u Mošćeničkoj Dragi. Završila je studij hrvatskog i njemačkog jezika na Pedagoškoj akademiji u Rijeci.

Prije nego što je postala poznata široj javnosti, radila je različite poslove. Bila je učiteljica, turistička vodičica i prevoditeljica, a najveći dio profesionalnog života vezala je uz novinarstvo i medije. Radila je na radiju te pisala za novine i časopise. S vremenom je postala prepoznatljiva po otvorenom načinu izražavanja i komentarima o društvu, politici i svakodnevnom životu. Njezini stavovi često su izazivali reakcije i polemike.

Široj književnoj publici predstavila se romanom ''Uho, grlo, nož'', objavljenim 2002. godine. Knjiga je privukla veliku pozornost, prevedena je na više jezika, a doživjela je i kazališne adaptacije.

Nakon toga objavila je niz knjiga, među kojima su ''Ljubav na posljednji pogled'', ''Ja nevjernica'', ''Crnci u Firenci'', ''Dabogda te majka rodila'', ''Kosturi okruga Madison'', ''U zemlji krvi i idiota'', ''Amaruši'', ''Zašto psujem'' i ''Muškarac u grlu''.

U svojim djelima često je pisala o položaju žena, braku, obiteljskim odnosima, nasilju, ljubavi, starenju i društvenim problemima. Njezin stil karakterizirali su jednostavan i izravan jezik, ironija i crni humor.

Godinama je vodila i blog ''Kako umrijeti bez stresa'', na kojem je komentirala aktualne događaje, vlastiti život i teme koje su je zaokupljale.

O pojedinim teškim iskustvima iz privatnog života govorila je i javno. Iskustva vezana uz brak i položaj žene utjecala su i na neke teme kojima se bavila u svojim knjigama.

Unatoč tome što je u svojim tekstovima često otvoreno govorila o vlastitom životu, posljednjih je godina naglašavala kako određene dijelove obiteljske privatnosti ipak želi zadržati za sebe.

U travnju 2024. godine Vedrani Rudan dijagnosticiran je rijedak karcinom žučnih vodova jetre. Budući da je bolest otkrivena dok je još bila operabilna, u svibnju iste godine podvrgnuta je operaciji.

O svojoj bolesti govorila je vrlo otvoreno. Pisala je o liječenju, strahu od smrti, troškovima medicinskih postupaka i problemima s kojima se susreću onkološki pacijenti.

Posljednje razdoblje njezina života obilježio je i spor s HZZO-om oko troškova dijagnostičkog postupka povezanog s njezinim liječenjem. Krajem srpnja 2026. objavljeno je da je nepravomoćno izgubila taj spor.

Ni nakon dijagnoze nije u potpunosti prestala pisati i javno govoriti o onome kroz što prolazi. U jednom od razgovora svoju povezanost s pisanjem sažela je riječima: ''Kad pišem, ja sam živa.''

Vedrana Rudan tijekom karijere izgradila je prepoznatljivo mjesto na hrvatskoj i regionalnoj književnoj sceni. Njezine knjige prevođene su na strane jezike, a prema nekima od njih nastale su i kazališne predstave.

Bila je autorica koja je tijekom desetljeća javnog djelovanja često izazivala podijeljene reakcije. Dok su jedni cijenili njezinu otvorenost i izravnost, drugi su kritizirali njezin način izražavanja i pojedine javne stavove.

Iza nje su ostali brojni romani, kolumne i tekstovi, kao i dugogodišnja novinarska i književna karijera po kojoj će ostati zapamćena, piše Dnevnik.hr.