Antonija Tadić ujutro je bila kod doktora, a popodne dobila je jake trudove. Krenuli su prema autu kako bi se odvezli do bolnice, no mali Noel bio je brži. Rodio se u 14.12 sati ispred lifta, pišu 24sata.

Nisam bio odmah ni svjestan da je glavica izašla, počeo sam nešto hvatati, nakon dvije-tri sekunde shvatio sam da je beba. Odmah je kratko zaplakao, a mi smo odahnuli jer smo znali da je sve u redu, još pod dojmom ispričao je za 24 sata Filip Tadić (29) iz Karlovca, ponosni tata malenog Noela, koji je na svijet došao 31. listopada u 14.12 sati u garaži zgrade u Ulici kneza Trpimira.

Filip priznaje da inače ne podnosi krv, zbog čega nije bio ni na porođaju prvoga sina, koji sad ima dvije i pol godine.

No kad je trebalo, ostao je potpuno priseban i sam porodio suprugu Antoniju (28), dok su djelatnici Hitne medicinske pomoći stigli dvije-tri minute kasnije i prerezali pupčanu vrpcu te rodilju i bebu prevezli u bolnicu. Oboje su dobro, odmaraju se i oporavljaju. Maleni Noel težak je 3070 grama i dugačak 49 centimetara.- Sve je dobro prošlo zahvaljujući supruzi koja je bila prava lavica. Sve je počelo još dan ranije, kad su supruzi počeli lažni trudovi. Nije to još bilo to, no bilo je dovoljno da joj nisu dali spavati. To je jutro bila naručena kod doktora u 9 sati. Bili smo uvjereni da će je ostaviti u bolnici, no oni su je poslali kući i rekli da dođe za tri dana jer se još nije počela otvarati. Došla je kući i popodne su počeli pravi trudovi. Već na prvom završila je na koljenima, drugi i treći još smo bili u stanu, četvrti smo čekali lift s 2. kata, a peti čim je zakoračila iz lifta u garaži, gdje nas je čekao auto - rekao je Filip.

Shvatili su da neće stići do automobila jer je u tom trenutku Antonija zavapila: “On je vani!”.

- Popipao sam i shvatio da je krenulo, brzo sam joj skinuo hlače i čučeći na koljenima okrenut prema supruzi počeo ga hvatati. Zapravo sam reagirao skroz instinktivno i uhvatio bebu. Supruga je rodila stojećki, doduše nije mogla skroz uspravno stajati - kroz smijeh priča Filip.

Otkriva za 24 sata da je Hitnu pomoć pozvala njegova šogorica, Antonijina sestra.

- Kad su počeli ti trudovi, supruga je htjela odgoditi odlazak u bolnicu. Zvao sam njezinu sestru da pitam što ona kaže, a ona je rekla da je brzo vozim u bolnicu. Dok smo se spuštali u garažu, nazvao sam je i rekao joj da zove Hitnu. I ona je, čini se, bila pomalo u šoku jer im je rekla pogrešni kućni broj. Kasnije je ponovno zvala i supruga jer je imala slobodne ruke - kaže presretni otac.

Još prije dolaska tima Hitne pomoći do garaže su se spustili susjedi kako bi vidjeli mogu li oni kako pomoći.

- Prvo je naišla jedna starija susjeda. Rekao sam joj da zove Hitnu, a ona se, od šoka vjerojatno, nije mogla sjetiti koji broj treba zvati. Potom su došli i drugi susjedi, kojima sam rekao da idu otvoriti vrata garaže kako bi djelatnici Hitne mogli ući. Rekli su da ne znaju otvoriti vrata. Susjed koji je trebao dočekati djelatnike samo je zbunjeno hodao gore-dole. Razumijem ih potpuno, supruga stoji raširenih nogu, curi krv, ja držim bebu... - iskreno će Filip, koji je od srca svima zahvalan na pomoći.

Otkriva kako su od stotinjak stanara u zgradi on i supruga najmlađi.

- Tu smo već pet godina. Ja sam predstavnik stanara, a supruga i ja imamo firmu za upravljanje zgradama. Poklopilo se tu i puno simbolike. Recimo, čistačice su trebale počistiti u petak, no zvali smo ih da dođu u četvrtak i taman su počistile sat ili dva prije svega ovoga, serviseri su taman servisirali lift, a prije nekih desetak dana naručio sam majstore koji su uredili i svježe obojili tu prostoriju u kojoj je Noel došao na svijet - znakovito će Filip.

Dodaje kako je samo u njihovoj zgradi s 54 stana otkad su tamo pravi baby boom - u pet godina rodilo se čak 20 djece.

Prije mjesec ili dva organizirali su veliku feštu na kojoj su se svi okupili. Slavili su i nakon porođaja u četvrtak, gdje drugdje nego u garaži, u prostoriji u kojoj se Noel rodio. Filip, koji je bio potpuno smiren i usredotočen kad je počeo porođaj, priznaje nam da se dan ranije srušio dok je slušao supruginu prijateljicu kako priča o carskom rezu koji su joj radili.

- Znao sam da nema tko drugi. Moje je dijete i radio sam ono što mi je bilo u glavi da treba - skromno će Filip, pišu 24 sata.