Posljednji su dani berbe na obiteljsko – poljoprivrednom gospodarstvu Marija Tučkara u Donjoj Podgori u Donjoj Stubici. Cijela obitelj, od najmanjih, do onih malo starijih, uključeni su u berbu feferon papričica, koje su zašarenile 6 tisuća kvadrata njive na koje je zasađeno čak 22 tisuće sadnica ovog vrlo specifičnog feferona, za kojega vlasnik Mario sjeme čuva već gotovo 25 godina.

Posebno sjeme
Ugostitelj Mario Tučkar za proizvodnju feferona odlučio se iz hobija, ali i kao ljubitelj ljutih začina. Za vlastite potrebe, kaže, feferone sadi već dugi niz godina. – Još otkako mi je tata s jednog izleta donio suhi feferon, drugačiji od svih ostalih. Očuvao sam sjeme i iz njega svake godine niču sadnice – ispričao nam je Mario, koji je s početnih dvjestotinjak sadnica za vlastite potrebe krenuo u ozbiljnu proizvodnju feferona pod Medvednicom. Nakon osamstotinjak sadnica prije dvije godine, prošle je godine posadio 6 tisuća, a ove godine, na 6 tisuća kvadrata zemlje, posadio je čak 22 tisuće sadnica. Veći dio ljutih, i nešto manje slatkih feferona. Samo sijanje i uzgoj sadnica, kaže, odrađuje mu kolega, jer za to još nije sam stvorio uvjete – veliki grijani šator. – Svake godine ja pripremim sjeme, a onda dobijem gotove flance, koje potom sadimo sami, ručno. Na obrađenu zemlju s cijevima za navodnjavanje stavimo foliju, a sadi se u paru, ručnim sadilicama. Ide to jako brzo – priča nam ovaj entuzijastični suprug i otac, koji veliku podršku u svemu ima u svojoj obitelji. U sadnji mu pomažu mama Đurđica i strina Božena, supruga Martina i njezine kolegice s posla, ali i dobri prijatelji, kako bi se posao odradio čim prije i na vrijeme. – Berbu odradimo uglavnom sami. Osim supruge, mame i strine, uskoče i sinovi Vito i Jan – kaže Mario. I sve to uspijevaju uz redovan posao. – Tri i pol mjeseca zapnemo i ako si damo dovoljno truda, da se nešto zaraditi sa strane, a to nam svima danas treba – kaže Mario.

Najčešći kupci
No, da bi se održavala proizvodnja o ovakvim količinama, treba se, kaže, potruditi. I to ne samo izdvajati slobodno vrijeme za bavljenje poljoprivredom, već i oko oglašavanja i marketinga. – Treba se probijati. Nije baš da kupci dolaze sami od sebe. Stavljam oglase na razne kanale, šaljem mailove i ponude, a dio ide i preko poznanstava – kaže Mario. Najčešći kupci su mu vlasnici kineskih, japanskih i indijskih restorana, koji ovakve feferon papričice u velikoj mjeri koriste u svojoj kuhinji. – Prve suradnje s Kinezima i Indijcima koji imaju restorane u Zagrebu ostvario sam prije dvoje godine. Nazvao me neki čovjek, koji je vidio oglas. Rekao je da bi trebao 300 kila feferona i tražio da mu ih dostavim u Zagreb. Činilo mi se kao rizik, mislio sam da nije možda kakva varka, pa sam mu rekao nek dođe u Stubicu, vidjeti feferone. Iznenadilo me kad su mi na njivu došla dva Kineza! I tako je počela suradnja, uzimali su po 200, 300 kila friških feferona, a onda me upoznali i s drugima – ispričao nam je Mario. Feferoni sa stubičke njive završavaju uglavnom u restoranima, ali prodaje i prema nekim proizvođačima koji prave umake, a nemaju dovoljno sirovine. Osim u Zagrebu, kupce ima i u Slavoniji, po Jadranu, a cilj je i izvoz.

Rizik proizvodnje
Da bi se mogao okrenuti i inozemnom tržištu, potrebno je, kaže, donekle i povećati količine. Potencijala za to ima, kao i, kaže, isplativosti. Ove godine kilogram ovih feferona prodavao se po 5 eura. – Ove je godine potražnja bila velika, jer nikome nisu uspjeli kako su se nadali. Nisu ni nama. Najviše zbog tuče – kaže Mario. Tuča koja je u srpnju pogodila stubičko područje uništila je oko tonu i pol plodova tjedan – dva pred samu berbu, ali i oštetila one manje, zbog čega urod kasnije nije bio onakav kakav bi trebao biti. – Sve skupa, ove godine bi to bilo sigurno 3 do 4 tone više, da nije bilo tuče. Ali, osim tuče, ni drugi vremenski uvjeti nisu baš išli na ruku. Feferoni ne mogu uspijevati bez navodnjavanja, što imamo. Ali ni previše kiše ne pogoduje. Zemlju treba i dobro pognojiti, a nema više niti dobrog prosušenog stajskog gnoja za kupiti, jer nam nije baš namjera koristiti previše umjetnog – priča nam Mario. Na 22 tisuće sadnice, optimalan urod je 4 do 5 tona feferona. No, ovisno o flancima, prihrani, kvaliteti zemlje, brizi, ali i vremenskim uvjetima, to mogu biti 2 tone, ali može i 8 tona. Bavljenje poljoprivredom na otvorenom je, kaže, rizik, no s tim će rizikom raditi još jedno vrijeme, obzirom da je za natkrivanje cijele njive potrebna velika investicija, koju trenutno nije moguće ostvariti.

Potencijal tržišta
Iako već godinama pravi razne umake i zimnicu na bazi feferona za vlastite potrebe, ove je godine napravio i džem od feferona. – Jako me zanimaju takvi proizvodi pa svašta isprobavam. Htel bi raditi umake i zimnicu za prodaju, no to za sada još nisam u mogućnosti. Teško bi to bilo uz redovan posao, a za to bi trebalo osigurati i adekvatan prostor i skladište – zaključuje Mario. Potražnja, naravno, postoji, no trenutno je cilj samo širiti proizvodnju i plasman svježih feferon papričica, koje iz Gupčevog kraja izlaze na tržište pod izuzetno zanimljivim logom i nazivom 'Hudi kokot'. Odakle mu, pitali bi se mnogi, baš taj naziv. No, Stubičancima je on itekako originalan, ali i sasvim logičan. – Ipak je kokot simbol seljačke bune i prepoznatljivi znak za Stubicu, pa smo tako do ovog originalnog naziva došli uz pomoć prijatelja iz Družbe vitezova Zlatnog kaleža i Ivana Štefeka – zaključuje Stubičanec. Tko zna koliko smo već njegovih feferona 'sreli' u nekim jelima internacionalnih restorana po Hrvatskoj. No, sigurni smo da će uskoro i šire mase imati priliku kušati njegove odlične umake i džem od čilija, 'hude' baš kak i spuntani crveni zagorski kokot.

.

.