U ministarstvu Vilija Beroša finalizira se prijedlog najavljenih reformi u zdravstvenom sustavu.
U javnost je već procurio dio iz reformi koji se tiče vlasništva bolnica. U prijedlogu izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti u državno bi vlasništvo prešle sve opće i specijalne bolnice te zavodi za javno zdravstvo, što je već izazvalo neke burne reakcije.
No postoji još nekoliko značajnih promjena koje Beroševo Ministarstvo namjerava provesti, piše Index.hr

Registar opreme i objedinjena javna nabava

Jednim od prvih koraka za početak reforme u Ministarstvu smatraju stvaranje registra opreme koji bi sadržavao analizu postojećeg broja i stanja uređaja i opreme u svim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj. Taj bi registar opreme u sebi imao sve potrebne informacije - vrstu uređaja, starost, stanje i planiran radni vijek, amortizaciju, kapacitet i postotak iskorištenosti te procijenjenu vrijednost nabavke novog uređaja iste namjene.
U dokumentu koji je pripremilo Beroševo Ministarstvo navodi se i da je potrebno izraditi petogodišnji plan nabavke nove opreme i uređaja s procjenama vrijednosti te dinamikom nabavke.
Beroš smatra da je upravo objedinjavanje javne nabave u zdravstvu ključni i istinski prvi korak reforme. Objedinjavanjem javne nabave materijala, roba, usluga i opreme će se, smatra, a to je sročeno i u dokument, postići ujednačavanje kvalitete roba i materijala odnosno standardizacija te optimizacija troškova javne nabave materijala, roba, usluga i opreme za sve zdravstvene ustanove u zemlji.
Time će, navodi se, biti osigurana i Ustavom zajamčena jednakost zdravstvene usluge.

Troškovi za lijekove su samo 20 posto ukupnih troškova zdravstva

U nacrtu stoji da se često u javnosti stječe dojam da je jedan od glavnih uzroka neučinkovitosti u sustavu neplaćanje dugova prema ljekarnama, no kako sveukupna potrošnja lijekova zauzima prosječni udio od svega 20 posto u ukupnim troškovima zdravstva. Glavni izvor neučinkovitosti sustava, dalje se navodi, predstavlja struktura određivanja cijene zdravstvene usluge koja se ne definira prema ekonomskim elementima troškova, nego se određuje prema prikupljenim prihodima od doprinosa te transfera iz državnog proračuna.
Kao važna stavka navodi se i to da je u posljednjem desetljeću ostvaren prevelik rast troškova rada u odnosu na raspoložive prihode. Prihodi sustava na ovu razinu prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja te na 73.000 zaposlenih u mreži od 165 ustanova moraju biti veći, smatraju u Ministarstvu.

Najviše bi izgubili mladi, koji više ne bi bili oslobođeni plaćanja doprinosa

Zbog toga prijedlog reforme obuhvaća i zahtjev prema Ministarstvu financija da se izmijene odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Odnosi se to na novu verziju tog zakona, koja je stupila na snagu 2020. u sklopu poreznog rasterećenja mladih. Iz Ministarstva smatraju da bi se temeljni principi prava na zdravstvenu zaštitu trebali temeljiti na principu međugeneracijske solidarnosti te da bi, sukladno tome, mlada i zdravija populacija trebala sudjelovati u stvaranju prihoda za stariju i zdravstvenu populaciju.
Beroševo Ministarstvo je Marićevom Ministarstvu financija već predložilo ograničavanje ili ukidanje mjere da se mladi do 30 godina koji dosad nisu imali ugovor na neodređeno kod poslodavca kod kojeg rade oslobađa plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje u razdoblju od pet godina. Riječ je o mjeri koja je za zdravstveni sustav teška 1.2 milijarde kuna godišnje.
Kada bi se mjera ukinula to bi, posve izgledno, dovelo do toga da bi se mladima od 30 godina koji su je koristili neto plaće smanjile.

Nerealne cijene

Ministarstvo u svom prijedlogu reformi ističe i da je jedan od prvih koraka za stabilizaciju sustava i određivanje realne cijene zdravstvenog sustava, navodeći da ta cijena, koja se određuje kao vrijednost DTS i DTP koeficijenata, nije realna jer se u prethodnih 10 godina samo smanjivala, dok su svi drugi pokazatelji, od troškova rada i inflacije te indeksa potrošačkih cijena, rasli.
Kao dodatni problem i nešto što treba mijenjati navodi se i to da razina limita bolničkih ustanova nije pratila stvarni rast potreba sustava, čime je iz godine u godinu dolazilo do sve veće ovisnosti za osiguranjem dodatnih izvora sredstava, odnosno sanacija koje u Ministarstvu ne vide kao dugoročno rješenje.

Među prijedlozima i promjene za bolovanja

Jedan od prijedloga je i da izdaci za bolovanja i porodiljne dopuste više ne budu na teret HZZO-a, no ne navodi se kamo bi se ti troškovi prelili. Navodi se zato da u nekim zemljama postoji period čekanja od tri dana te da pravo na naknadu za bolovanje počinje četvrtog dana bolesti. To je očito jedna od opcija koja se razmatra kako bi se smanjili troškovi bolovanja za zdravstveni sustav.
Valja napomenuti da su ovo sve prijedlozi čije učinke u Ministarstvu sada procjenjuju, no kako se čini, upravo će oni činiti okosnicu konačnog prijedloga zdravstvene reforme.