Još kao desetogodišnja djevojčica, naučila je kako zamijeniti gumu na automobilu. Taj osjećaj ponosa kad nešto popraviš vlastitim rukama zauvijek joj se urezao u pamćenje. Danas, nekoliko godina kasnije, ta ista, danas 17-godišnja djevojka, Klara Ljubek iz Mihovljana, postala je druga najbolja autolakirerka u cijeloj Hrvatskoj. Njezina priča počinje u dvorištu, a nastavlja se u lakirnicama, školskim klupama i na državnom natjecanju WorldSkills Croatia u Zagrebu. 

Prava vještina

- Sjećam se trenutka kad me tata prvi put naučio kako zamijeniti gumu na automobilu. Osjećaj ponosa koji me tada obuzeo bio je neizmjeran – znati promijeniti običnu gumu bila je tada prava vještina. S godinama sam se nastavila usavršavati. Kod kuće sam često mijenjala gume s ljetnih na zimske i obrnuto, pomažući obitelji. Ta mala praksa postupno je postala rutina, ali i početak mog interesa prema automobilima. Kako su godine prolazile, sve češće sam se nalazila u društvu prijatelja koji su popravljali automobile. S divljenjem sam promatrala kako odvrću vijke, mijenjaju dijelove i šarafe po vozilima. Polako sam i sama učila, korak po korak. Posebno me zaintrigiralo kada sam vidjela jednog prijatelja kako na automobile lijepi folije. "To je nešto čime se želim baviti," često sam govorila – prisjeća se Klara.

Iako nije bilo formalnog obrazovanja za to, netko joj je predložio autolakiranje. Bez imalo sumnje, odlučila je krenuti tim putem. Iako su je mnogi odgovarali – govoreći da je to trogodišnje zanimanje s malim plaćama i lošim izgledima, nije pokleknula. "Kak si napraviš, tak ti bu", postala je njezina vodilja.

- Reakcije na moj odabir bile su raznolike. Neki su mi govorili da je to trogodišnje zanimanje, da su plaće male, da bih trebala razmisliti o četverogodišnjoj školi i boljoj budućnosti. No, unatoč tome, nisam odustala. Predrasuda je bilo, ali čvrsto sam slijedila svoj put, vođena poznatom  izrekom: "Kak si napraviš, tak ti bu." Ta misao bila mi je vodilja i snaga u trenucima sumnje. Vjerovala sam, a i danas vjerujem, da se sve može naučiti i da od svakog posla možeš napraviti priliku za zaradu – samo je ključno kako mu pristupiš. S ljubavlju i istinskim zanimanjem prema onome što radiš, svaki trud postaje vrijedan. Moj izbor nije bio lagan, ali bio je moj, i upravo to ga čini posebnim – kaže Klara kojoj prvi pokušaj školovanja u Krapinsko - zagorskoj županiji nije prošao kako je planirala. Upisala je školu ŠUDIGO. Iako je stekla nova poznanstva, osjećala se izgubljeno. 

'ŠUDIGO nije za mene'

- Zašto sam odabrala školu ŠUDIGO? Iskreno, to je bio splet okolnosti. Autolakiranje se više nije moglo upisati u Krapinsko - zagorskoj županiji, a tada, kao djevojčica koja je još uvijek bila vezana uz dom, putovati u velike gradove poput Zagreba ili Varaždina činilo mi se kao prevelik izazov. Zato sam, gotovo slučajno, odabrala tu školu, iako tog zanimanja nije bilo u ponudi. Nakon dva mjeseca shvatila sam da to nije za mene. Ne mogu reći da je bilo mučno, ali škola mi jednostavno nije odgovarala. S nestrpljenjem sam čekala praznike jer mi se ondje nikako nije sviđalo. Ipak, ostala sam u dobrim odnosima s nekim prijateljima iz tog razreda, a s nekima sam još uvijek u kontaktu. U meni se stalno vrtjela misao: "Što će mi ta škola? Nakon četiri godine bit ću nitko i ništa, a vjerojatno se neću ni baviti tim poslom." Taj osjećaj nezadovoljstva konačno me potaknuo da jednog dana dođem doma i kažem mami: ''Mama, šalji molbu da se prebacim u Varaždin. Odustajem od ove škole jer se u njoj ne vidim, a ni ne osjećam sretno.'' Iako mi ta škola nije ostala u lošem sjećanju, jer sam stekla neka lijepa prijateljstva, odluka da odem bila je ispravna. Danas sam ovdje gdje se osjećam puno sretnijom i zadovoljnijom svojim odabirom – govori s osmijehom.

Školski dani nisu laki – dan počinje buđenjem u 5:15 i putovanjem vlakom iz Golubovca ili Bedekovčine, sve do Varaždina. Do škole ide pješice, a za praksu koristi električni romobil. Svakodnevno balansira između škole, prakse i kućanskih obaveza, ali ni trenutka se ne žali. - Iako su dani ispunjeni obavezama i putovanjima, zadovoljstvo koje osjećam zbog svega što učim i doživljavam čini svaki trud vrijednim govori.

WorldSkills Croatia

Sudjelovanje na državnom natjecanju WorldSkills Croatia u Zagrebu za nju je bilo iskustvo koje će pamtiti cijeli život. Tijekom tri dana natjecanja pokazala je znanje, preciznost i kreativnost u svakom koraku autolakirerskog zadatka, a trud i predanost nisu ostali nezapaženi – okrunjena je drugim mjestom na državnoj razini i tako postala jedna od najboljih, mladih autolakirerki u Hrvatskoj. 

- Tijekom ta tri dana u Zagrebu ne samo da sam stekla nova znanja, već sam upoznala i mnogo divnih ljudi te sklopila prijateljstva koja će, vjerujem, trajati. Prvi dan započeo je upoznavanjem i pripremama. Dobila sam svu potrebnu opremu i upute kako će natjecanje teći. Nakon uvodnog dijela odmah smo krenuli s radom. Zadatak je bio popravljati oštećeni blatobran koji su nam organizatori prethodno oštetili čekićem na specifičan način. Tog dana sam brusila, kitala i pripremala blatobran te ga stavila u filer kako bi bio spreman za sljedeći korak. Drugi dan bio je posvećen bojanju. Na dijelove koje smo prethodno kitali i stavljali filer nanijeli smo srebrnu boju. Zatim smo uz pomoć šablona stvarali detalje – prvo smo pofarbali crvene kvadratiće, a zatim crnom bojom preko šablona dodali motiv automobila. Sve smo završili nanošenjem bezbojnog laka, čime smo osigurali završni sjaj i trajnost. Treći, ujedno i završni dan, bio je posvećen finalnim detaljima. Brusili smo kako bismo uklonili eventualne mrlje ili prašinu, a zatim polirali površinu da blatobran izgleda savršeno. Nakon završnog rada, predali smo gotov proizvod članovima povjerenstva, opisali korake koje smo prošli i odgovorili na njihova pitanja. Bili smo smješteni u hotelu Mövenpick, koji je bio izuzetno udoban i lijep. Cijeli ambijent dodatno je pridonio dojmu profesionalnosti i važnosti natjecanja. Cijelo ovo iskustvo bilo je nevjerojatno – prilika da pokažem svoje znanje, steknem nova i povežem se s ljudima koji dijele istu strast prema autolakiranju. Zahvalna sam što sam bila dio toga – kaže Klara. 

Snaga i ženski posao

Bilo je to priznanje za sve ranojutarnje vlakove, za prašinu i boje na rukama, za sve one trenutke kad su joj govorili da "taj posao nije za cure".  

- Želim dokazati da to nije samo muškarcima namijenjeno, već i ženama. Kroz sve to, još jednom smo pokazale da kad se nešto stvarno želi, nema prepreka. Ako si dovoljno strastven i posvećen, sve je moguće, bez obzira na sve predrasude. Iako možda nisu svi vjerovali, sama sam dokazala sebi, a možda i drugima, da je moguće uspjeti u svakom polju, pa čak i u onome za koje su mnogi mislili da nije "žensko" – ispričala nam je. Ipak, priznaje, u početku joj se činilo da mora raditi više da bi se uklopila i da bi je prihvatili. Međutim, već na prvom zadatku bili su iznenađeni koliko joj dobro ide.

- To mi je dalo dodatnu snagu i potvrdu da sam na pravom putu. Ponekad imam osjećaj da radim više, ali sada shvaćam da to nije nužno zbog toga da bih se uklopila. Radim više zato što su mi povjerili zadatke koji zahtijevaju odgovornost i vještinu, jer imaju povjerenja u mene. To pokazuje koliko se cijeni moj rad i koliko mi vjeruju – kaže Klara. Dodaje, vrijeme je da se poslovi prestanu dijeliti na muške/ženske jer svako zanimanje ima svoju vrijednost. - Ono što bi nas trebalo definirati nisu predrasude, već strast, trud i želja da u tome budemo najbolji. Nije važno je li posao tradicionalno pripisivan muškarcima ili ženama – važno je samo raditi ga srcem – poručuje. Iskoristili smo priliku da je pitamo što bi poručila djevojkama koje razmišljaju da upišu smjer autolakirerke, a odgovorila nam je slijedeće:

- Ako je to ono što stvarno želite, samo naprijed! Ali, ako nije, nemojte zauzimati mjesto nekome tko to zbilja voli i tko će u tome pronaći svoju strast. Za svakoga postoji nešto što ga ispunjava, samo treba to pronaći. U razredu će vas, vjerujte mi, prihvatiti – sve što je potrebno jest da imate svoj stav i da ne dopustite da vas jedna, dvije, pa čak i deset predrasuda odvrate od vaših snova. Ako nešto jako volite, idite za tim, uložite trud i pokažite svima, a najvažnije – sebi, da to možete. Snaga dolazi iz ljubavi prema onome što radite i ništa vas ne može zaustaviti kad vjerujete u sebe.

Klarin san

Sanjao tome da jednog dana otvorim vlastitu radionu. Kaže, još nema naziv, ali zamišlja da bi to bilo negdje u Zaboku ili Bedekovčini, u Zagorju.

- Želim da to bude mjesto koje zrači kvalitetom, gdje bi ljudi dolazili s povjerenjem, znajući da će posao biti odrađen najbolje moguće. Moja radiona iz snova nije samo prostor za rad, već i mjesto gdje bi djevojke mogle pronaći inspiraciju i hrabrost da krenu tim putem. Sanjam o tome da okupim ženski tim, da zajedno budemo upisane u povijest kao primjer da žene mogu postići sve što žele. Naravno, nije mi važno hoće li kolege s kojima ću raditi biti muškarci ili žene – bitno mi je samo da su predani, da posao rade s voljom i strašću. Želim stvoriti atmosferu u kojoj posao nije samo obaveza, već i prilika za druženje, razmjenu ideja i stvaranje nečega vrijednog. Taj spoj profesionalnosti i zajedništva ono je što želim u svojoj radioni iz snova – objašnjava. 

Jedna od vještina koju bi Klara voljela savladati u budućnosti je airbrush – umjetnost oslikavanja automobila. Oduvijek ju privlači ta tehnika jer joj omogućuje kreativno izražavanje i stvaranje unikatnih motiva na limu. Osim airbrusha, želi naučiti i druge dodatne tehnike koje bi mogla primjenjivati u svom poslu, jer vjeruje da svaki novi korak u učenju otvara vrata novim prilikama.
Uvijek je otvorena za nova znanja i usavršavanje, budući da smatra kako njezin posao nikada nije statičan. Razvoj tehnologije neprestano donosi nove metode, alate i materijale, a upravo ju ta dinamika motivira da stalno napreduje i prati trendove. Cilj joj je jednog dana pružati vrhunsku uslugu i kvalitetu svojim budućim klijentima. 

Idol i inspiracija

- U početku nisam imala nekog posebnog idola ili uzor u ovom poslu, ali sve se promijenilo kad sam čula za Martu Vitez, poznatu autolakirerku. Bila je prava inspiracija i, što je još nevjerojatnije, imala sam priliku stupiti u kontakt s njom. Dobila sam njezinu podršku, a to mi je ispunilo srce radošću i ponosom – osjećala sam se kao da je cijeli svijet stao na trenutak – priznaje Klara.

Posebno ju veseli što u ovom zanimanju ima sve više žena, čak i iz naših krajeva, koje su postigle zapažene rezultate i koje svojim primjerom pokazuju da se snovi doista mogu ostvariti – ako ih pratiš sa strašću i odlučnošću. Upravo to joj daje dodatni vjetar u leđa da nastavi dalje, da se razvija, uči i, možda jednog dana, postane uzor nekoj novoj djevojci koja tek ulazi u svijet autolakiranja.
Zadovoljstvo stvaranja

S time na umu, Klara poručuje:

- Mislim da nikad ne bih mogla opisati u jednoj rečenici koliko volim svoj posao, jer o njemu mogu pričati danima bez prestanka. Ali, ako bih morala sažeti, rekla bih da se svaki put kad uđem u komoru i počnem lakirati, osjećam kao da se na trenutak odvajam od cijelog svijeta – sve brige nestanu, a ostane samo mir i zadovoljstvo stvaranja.