Digitalni euro trebao bi Europljanima omogućiti plaćanje digitalnim oblikom novca središnje banke, ali neće zamijeniti novčanice i kovanice niti će biti investicijski proizvod.

O njegovu razvoju, privatnosti, ograničenjima i troškovima na panelu “Digitalni euro: činjenice i zablude”, u Bruxellesu, govorili su Fernando Navarrete Rojas, španjolski zastupnik u Europskom parlamentu, Nele Nõmm, ekonomistica u Europskoj središnjoj banci (ECB) u Frankfurtu, te Georgina Garriga Sánchez, zadužena za medije i komunikaciju u projektu digitalnog eura.

Kod internetskih plaćanja ECB planira primijeniti pseudonimizaciju, tehničko rješenje kojim neće biti moguće povezati transakciju s identitetom platitelja. Poslovne banke i dalje će provjeravati transakcije prema propisima. Višu razinu privatnosti trebala bi omogućiti izvanmrežna funkcija, bez posrednika i internetske provjere, pri čemu bi podatke o plaćanju imali samo platitelj i primatelj.

Za građane će digitalni euro biti besplatan, no o naknadi za trgovce još se raspravlja.

“Izvanmrežni digitalni novčanik zamišljen je kao digitalna inačica gotovine. Korisnik bi unaprijed prebacio određeni iznos na sigurnosni čip u mobitelu, a zatim bi mogao prenijeti novac na drugi uređaj jednostavnim približavanjem telefona. Primjerice, 10 eura moglo bi se prenijeti i bez internetske veze. Takvo plaćanje neće biti neograničeno: predviđeni su limiti stanja i pojedinačnih transakcija radi sprječavanja zlouporaba”, pojasnila je Sánchez.

Digitalni euro neće biti kriptovaluta, nego digitalna valuta središnje banke namijenjena plaćanju, a ne špekuliranju ili ulaganju. Sustav neće počivati na blockchain tehnologiji, nego na centraliziranoj evidenciji. Korisnici će mu moći pristupati putem aplikacije svoje banke ili zasebne aplikacije ECB-a. Komercijalne banke distribuirat će digitalni euro građanima, dok će ECB razvijati infrastrukturu.

Za zaštitu bankarskog sustava predviđeno je ograničenje iznosa koji pojedinac može držati u digitalnom euru. Spominjalo se 3000 eura, no konačna odluka još nije donesena. Ako bi korisnik imao taj iznos, a želio platiti 3500 eura, prvih 3000 eura naplatilo bi se s digitalnog novčanika, a preostalih 500 automatski s povezanog bankovnog računa. Izvanmrežni novčanik imao bi zaseban, vjerojatno niži limit.

“Digitalni euro nije štedni ni investicijski proizvod. Namijenjen je svakodnevnim plaćanjima”, istaknule su predstavnice ECB-a. Ne bi donosio kamatu, a ograničenje iznosa trebalo bi spriječiti masovno povlačenje depozita iz banaka i zaštititi financijsku stabilnost. ECB je testirao i scenarije s višim limitima, no simulacije nisu pokazale značajan rizik za stabilnost sustava.

Predstavnice ECB-a odbacile su tvrdnje da je cilj projekta ukidanje novčanica i kovanica te naglasile da izbor ostaje na građanima. Digitalna opcija trebala bi odgovoriti na rast internetske trgovine i elektroničkih plaćanja, dok gotovina ostaje važna onima koji nemaju pametni telefon ili pristup digitalnim uslugama.

Razvoj digitalnog eura obrazlaže se i potrebom jačanja europske neovisnosti u plaćanjima. U 13 od 21 države europodručja građani se u velikoj mjeri oslanjaju na međunarodne kartične sustave poput Vise i Mastercarda jer nemaju domaću alternativu. ECB zato uspostavlja više lokacija za obradu transakcija kako kvar na jednoj od njih ne bi zaustavio sustav, piše Poslovni.hr.