Korizma je dio liturgijske godine u kojem se kršćani pripremaju za blagdan Uskrsa. Korizma, ili četrdesetnica, vrijeme je posta, molitve i odricanja te nudi priliku za dublje promišljanje o vjeri i osobnom duhovnom rastu. Korizma traje od Pepelnice do Velikog četvrtka iza Mise večere Gospodnje. U to vrijeme mnogi se vjernici nečega ‘odriču’. Stvari kojih se ljudi odriču obično su neki uobičajeni poroci poput cigareta, alkohola ili slatkiša, no ima i drugih mogućnosti. No, ako se odričemo nečega isključivo zbog toga da bismo smršavjeli i zdravije živjeli, što nije loše samo po sebi, to nije smisao korizme. Što o tome misle naši sugrađani, odriču li se nečega u vrijeme korizme i kako o njoj promišljaju, pitali smo ih u mini – anketi.

Katarina Stažnik, Zlatar:
Osobno poštujem vjeru i sve te običaje, ali ne odričem se ničega u korizmi jer se u životu stalno nečeg odričem pošto imam minimalnu plaću i to mi je cjeloživotno odricanje, jer trebaš svaki mjesec izmisliti kako da spojiš ‘kraj s krajem’. Mislim da ljudi na krivi način shvaćaju odricanje u korizmi, više financijski, materijalno, nema tu duhovne dimenzije. Korizma bi trebala biti da se čovjek duhovno uzdigne, vidi svoje greške i popravi, a ne da ne jede slatko. Nešto ne budeš jeo, a u isto vrijeme budeš nekom drugom napravio neko zlo, to nije to.

Stjepan Lesičar, Borkovec:
Htio bih se odreći tijekom korizme nečeg, ali nisam dovoljno jak. Pušenja kao prvo. Gledamo da nešto smanjimo, da skromije živimo, umjerenije jedemo. Jako je taj dobar običaj, a trebalo bi se više puta kroz godinu odreći nekih stvari koje su bezveze i nepotrebne, ne samo u korizmi. No, najvažnije je biti bolji čovjek, to je čak bitnije nego odricanja.

Ljubica Jurki, Zlatar:
Čovjek mora u korizmi se pripremiti za najveći kršćanski blagdan Uskrs, sabrati se, činiti dobra djela, pomoći drugom čovjeku ako može. Uvijek kada bi nekome trebalo ja sam tu za druge. Više se na to orijentiramo nego na odricanje. Netko se odriče stalno. U ovo vrijeme treba činiti dobra djela i biti čovjeku čovjek.

Marica Mezak, Belec:
Svatko se nečeg odriče, to je u Zagorju uvriježen običaj. Ja sam odlučila odreći se kave, ne pijem kavu u korizmi, nije da mi jako fali, dobro mi ide. To je moja mala žrtva. Dobar je to običaj, malo se ljudi žrtvuju, bar nešto poštuju. Nije svima ista situacija, neki se ne mogu odricati, ali bitno je na neki način se potruditi.

Vlado Varga, Zlatar:
Nemam posebnu odluku ove korizme, ali smatram da to nije loše, dobro se nečeg odreći u to vrijeme, alhola, pušenja, svatko ima svoj neki križ, pa je prilika da se od toga odmaknemo. I da se svi drže starih običaja i 10 zapovijedi božjih, bilo bi bolje, ne bi bilo toliko zla i zlobe među ljudima, svima bi bilo ljepše. Nije loše malo stati na loptu u to vrijeme, razmisliti, žrtvovati.

Ljubica Posarić, Zlatar:
Ja donesem odluku da se nečeg odreknem, ali je ne ispunim. Uvijek ispočetka dobro krenem, ali onda posustanem, čini mi se bezveze. Kad je čovjek bolestan, odriče se, a dok si zdrav, zašto ne bi popio i pojeo nešto, to nije toliko bitno, nego se potruditi biti bolji, razmisliti o sebi i drugima. Isto kao Valentinovo. Nek’ se ljudi imaju radi svaki dan, a ne paradirati z rožama, a drugi dan se svaditi.