Još od tamo davnog 11. travnja 1999. godine kada je osnovan ŽNK Pregrada pokušavam predstaviti nogometašice koje svojim talentom, odgovornošću, ljudskošću, i svim onim što čovjeka čini čovjekom čine perjanice ovoga kluba. Ovoga puta kroz kratki razgovor pokušati ću predstaviti mladu 20.- godišnju nogometašicu iz Tuhlja, Lanu Stanković,  koja studira na Sveučilištu Sjever te studira fizioterapiju kao redovna studentica. Cijeli život drži loptu blizu srca, prvo je to bila odbojka, a zatim nogomet. Uz veliki nogomet, na fakultetu igra odbojku i futsal pa nema baš previše slobodnog vremena kojeg isključivo koristi da radi preko Student servisa. Izuzetno joj je bitno da provodi što više vremena sa obitelji i prijateljima, jer kako ona kaže – oni su njeno najveće bogatstvo. 

Za svako bavljenje sporta potrebna je ljubav. Otkuda ljubav prema nogometu jer je uvriježeno mišljenje da je to isključivo muški sport i  kako si krenula u taj „muški“ sport ?

„Ljubav prema nogometu krenula je na školskom igralištu. Najčešće smo brat, bratić i ja igrali s drugim dečkima i moram priznati da sam se voljela nadmetnuti iako sam bila jedina djevojčica. Mlađi brat je trenirao tada u NK Klanjcu i jedino za čime žalim je što nikada nisam trenirala u muškom klubu. Mislim da cure koje su počele svoj nogometni put s dečkima imaju jednu dozu čvrstine i iskustva za koje treba malo duži period u ženskom nogometu. Ali, mišljenja sam da ženski nogomet može isto tako biti atraktivan kao i muški, no za to treba uložiti uistinu puno truda. „

Članica si ŽNK Pregrade. Da li ti je to prvi klub ili si počela negdje drugdje ?

„Članica ŽNK Pregrade sam od svoje 13.-te godine. To mi je bio prvi klub zato što je tada bi i jedini ženski klub u Zagorju. Nisam bila u mogućnosti putovati na duže relacije. Na kraju prošle sezone trebala sam ići u ŽNK Rijeku, ali sam se predomislila u posljednjem trenutku, najviše zbog svoje obitelji.“

Najljepši trenuci u karijeri.

„Još sam prilično mlada pa nemam previše nogometnog iskustva, ali najljepši trenuci su mi oni u kojima vidim da imamo ljude koji se vesele zbog naše pobjede ili dobro odigrane utakmice više od nas. Istaknula bih posljednju utakmicu u sezoni 2021./2022. koju smo pobijedile te tako završile kao treće, a naši navijači slavili su kao da smo prve. Također, četvrtfinale  Hrvatskog nogometnog Kupa za žene, iako smo izgubile, na utakmici je bilo oko 300 gledatelja, što je za nas bilo nevjerojatno. U ovih sedam godina, zabila sam puno dragih mi golova, ali ovakve trenutke više volim.“

ŽNK Pregrada je drugoligaš. Prošle ste godine bili na domak ulaska u viši rang. Što vam je cilj ove godine.?

„ŽNK Pregrada je jedna jako mlada ekipa. Još uvijek se tražimo, ali polako sve sjeda na svoje. Važno nam je da smo dobar tim van terena jer jedino na taj način možemo bolje funkcionirati na samom terenu. Do kraja ove sezone cilj nam je što bolje odigrati, bolje trenirati i okupiti još igračica. Trenutno imamo pojedinke koje su na svojim pozicijama odlične, ali nam nedostaje malo uigranosti. Vjerujem da se sve da dovesti do savršenstva treninzima, a na nama je da damo sve od sebe i još malo više tako da iduća godina može biti naša.“

I za kraj – što bi poručila djevojkama, djevojčicama koje žele igrati nogomet ?

„Svim djevojčicama i djevojkama koje žele igrati želim poručiti da mogu početi trenirati već sutra, bilo u Pregradi ili drugom klubu. Meni je žao što nisam ranije počela, ali nikada nije kasno. Uz puno srca, truda i odricanja možemo uživati u svakom sportu, a najviše nogometu…najljepšem sportu na svijetu. Nogomet mi je stvorio prijateljstva i uspomene koje ću nositi sa sobom cijeli život“ – završila je razgovor Lana Stanković, nogometašica ŽNK Pregrade.