Od kada se KK Zabok natjecao u A 2 ligi, dres ovog kluba obukla su mnoga poznata košarkaška imena. Sven Ušić, Leo Šarić, Pero Dujmović samo su neka od njih. Svoj toj plejadi igrača bilo je zajedničko to da su na zalasku karijere ili na početku pa im je Zabok bio odskočna daska za dalje. No, vremena su se promijenila.

Dolazak Zadranina Ive Ivanova otvorio je jednu novu eru zabočke košarke u kojoj će dres kluba obući samo istinski kvalitetni i afirmirani košarkaši. Zagorska sportska javnost još nema pravi osjećaj kakvo je Ivanov pojačanje za Zabok-Zaboky. Potpuno afirmirani igrač, u naponu snage, najbolji igrač Borik Puntamike odlučio je karijeru nastaviti u Zaboku.

O kakvom se igraču radi najbolje govori i činjenica da je bio sudionik prošlo sezonske All star utakmice u Belišću, a poznato nam je da igranje na tom prazniku košarke mogu zaslužiti samo najbolji.

Ive, reci nam ukratko kako je tekla tvoja košarkaška karijera.

IVANOV: Košarku sam počeo igrati sa 6 godina u Borik Puntamiki. Kao junior prešao sam u Zadar gdje sam 2003. potpisao profesionalni ugovor. Iste te godine bili smo finalisti kupa i prvenstva. No, tada se promijenila kompletna uprava i svi treneri, pa sam bio prisiljen vratiti se u Borik. U svom matičnom klubu proveo sam tri lijepe godine. Kao A 2 ligaši igrali smo polufinale kupa protiv Cibone gdje smo izgubili sa samo 6 razlike pred prepunim Jazinama. Bili su mi to najljepši trenuci u životu. Zatim smo izborili A 1 ligu, gdje smo već prve sezone igrali ligu za prvaka, a tako je bilo i prošle sezone. Sve to vrijeme Stipčević i ja bili smo ponajbolji igrači Borika, pa mi je prošle sezone stigao poziv za All star utakmicu. I evo me sada u Zaboku.

Kako to da si se odlučio karijeru nastaviti u Zaboku?

IVANOV: Imao sam neke ponude za drugu ligu Grčke, prvu ligu Austrije, ali i neke domaće ponude. No, ubrzo je stigla konkretna ponuda iz Zaboka s kojom smo bili zadovoljni menadžer Robert Jablan i ja. Nazvao sam svog prijatelja Zvonu Baričevića, inače igrača Zabok-Zabokya, koji mi je o Zaboku pričao sve najbolje. Čim sam došao, uvjerio sam se da govori istinu. Zabok je jedna zdrava sredina. Bojao sam se kako će me ljudi prihvatiti, ali sada mogu reći da sam prezadovoljan. Čuo sam i da Zabok ima sjajne navijače. Jedva čekam deseti mjesec da ih vidim na djelu.

Što može Zabok-Zaboky u A 1 ligi?

IVANOV: Kad smo s Borikom ulazili u prvu ligu cilj nam je bio opstanak, a mi smo odmah igrali ligu za prvaka. Zašto tako ne bi bilo i u Zaboku. Momčad Zaboka je vrlo kvalitetna. Kad se malo više upoznamo i uigramo niti jednoj momčadi neće biti lako s nama. Ne treba zaboraviti ni kup natjecanje. I tu imamo puno toga ´za reći´.

Imaš ´samo´ dva metra, a podjednako se dobro snalaziš na poziciji četvorke i petice? Koju poziciju više voliš igrati?

IVANOV: Silom prilika igrao sam peticu u Boriku, no ja osobno više volim igrati ´četvorku´ jer prema mom mišljenju na toj poziciji dajem najviše. Snalazim se i na ´petici´, jer kako kažu, imam dobru leđnu igru i vrlo sam brz.

U karijeri si promijenio brojne trenere. Koji su ostavili najveći trag na tebe?

IVANOV: Što se tehničko taktičkog plana tiče to su svakako Tihomir Bujan s kojim sam radio u Zadru i Boriku i Danijel Jusup koji me trenirao u Zadru. Od njih sam naučio najviše. Na kondicijskom planu najviše sam volio raditi s Jurom Šangom, koji mi je posvetio dosta vremena, a o kakvom se čovjeku radi dovoljno govori činjenica da je danas trener u seniorskoj reprezentaciji.

Kakve su ti ambicije u bližoj budućnosti?

IVANOV: Najvažnije je da se ne ozlijedim i da ovu sezonu odigram na najvišem mogućem nivou. Svima nam je cilj jednog dana igrati u nekom poznatom europskom klubu, pa tako i meni. No, ako Zabok bude ambiciozan kao i ove godine, nema razloga da ne ostanem još barem jednu sezonu ovdje.

Kako provodiš slobodno vrijeme?

IVANOV: Dijelim stan s Marićem, Norcem i Sandrićem i nikad nam nije dosadno. U slobodno vrijeme igramo playstation, pričamo ili pak odmaramo od napornih treninga. Ponekad mi dođe djevojka iz Zadra, ali ona trenutno ima obaveza na fakultetu, pa će me posjetiti tek početkom listopada. Moram naglasiti da sam svima zahvalan što su me tako lijepo primili, od predsjednika Božidara Tkalčevića, do trenera Dragutina Črnjevića. Svakako moram naglasiti Vladimira Huisa, tajnika kluba, s kojim provodimo najviše vremena i uvijek nam je na usluzi.

Razgovarao: Tomislav Zrinšćak