Prethodni članak
Sljedeći članak

Sin generala Koradea mora platiti odštetu za policajca kojeg je ubio njegov otac Ivan nakon svog krvavog pohoda

Presudio je tako ovih dana Općinski sud u Zlataru


Mario Korade, sin generala Ivana Koradea, dužan je Ministarstvu unutarnjih poslova platiti iznos od 630.042,57 HRK / 83.621,02 EUR1 (plus kamate), kao nadoknadu štete za troškove koje je MUP, odnosno, Republika Hrvatska snosila da bi obeštetila obitelj policajca Maria Kusanića, kojeg je Ivan Korade ubio rafalom iz automatske puške nakon svog krvavog pohoda 2008. godine.

Presudio je tako ovih dana Općinski sud u Zlataru, na kojem je tamošnje Općinsko državno odvjetništvo u ime Republike Hrvatske kao tužiteljice, podnijelo tužbu protiv Maria Koradea kao zakonitog nasljednika Ivana Koradea.

Mario Korade - Foto: Pixsell/Arhiva

Kako stoji u obrazloženju presude, RH, kao tužiteljica je u tužbi navela da je „prilikom zakonitog postupanja po službenoj dužnosti na otkrivanju i hvatanju osumnjičenika u bijegu, Ivana Koradea, isti dana 3. travnja 2008. godine, iz kuće u Velikoj Veterničkoj bb, južno od zaseoka Kosi, bez ikakvog upozorenja, iz automatske puške, otvorio vatru na policijskog službenika Maria Kusanića, koji je od zadobivenih ozljeda preminuo.“

Budući da je Mario Kusanić stradao u obavljanju službene dužnosti, njegovi srodnici i to supruga Blanka (koja je u trenutku tragedije bila trudna), zatim njegov maloljetni sin M. te majka Ljiljana, podnijeli su MUP-u zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete. U svibnju 2010. godine država se nagodila s obitelji poginulog policajca, što je tužiteljica spomenula i prilikom ovog suđenja u kojem je država tražila od Maria Koradea naknadu štete.

Sa sahrane Maria Kusanića - Foto: Pixsell/Arhiva

„Dana 2. rujna 2010. godine, Republika Hrvatska je svakom od oštećenih isplatila iznos od po 250.000,00 HRK na ime duševnih boli zbog gubitka bliske osobe, dakle ukupno 750.000,00 HRK. Isto tako da je na ime kapitalizirane rente zbog izgubljenog uzdržavanja mlt. je M. Kusaniću, umjesto isplate novčanog iznosa dana 10. lipnja 2010. godine, predano vlasništvo stana u Zagrebu čija tržišna vrijednost je procijenjena u iznosu od 524.105,72 HRK. Tužiteljica navodi da je istim oštećenicima isplatila i naknadu troškova zastupanja po odvjetnici u ukupnom iznosu od 48.890,00 HRK.

Budući da je tuženik temeljem rješenja o nasljeđivanu ovog suda posl.br. O171/08 proglašen nasljednikom pok. Ivana Koradea, te da mu je pripala cjelokupna ostavinska imovina, to temeljem čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima , te čl. 139. Zakona o nasljeđivanju, tužiteljica je od tuženika zatražila da joj naknadi štetu u iznosu od 1.322.996,40 HRK, time da je kasnije tijekom postupka, a nakon provedenog aktuarskog vještačenja kapitalizirane rente zbog izgubljenog uzdržavanja umjesto 524.105,72 HRK potraživala iznos od 327.266,94 HRK, tako da je postavila konačni zahtjev u visini od 1.126.157,66 HRK“, navodi sud.

Nadalje, u obrazloženju presude piše i da je Mario Korade u svom odgovoru na tužbu, u cijelosti osporavao osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

„Smatra da je pok. Mario Kusanić svojim ponašanjem znatno doprinio nastanku štetnog događaja, te stoga ističe prigovor suodgovornosti oštećenika za nastalu štetu. Naknadno ukazuje na okolnost da je njegov otac sada pok. Ivan Korade patio od duševnih bolesti te da u vrijeme štetnog događaja nije bio ubrojiv, dakle nije bio sposoban za rasuđivanje, te nije mogao biti odgovoran, slijedom čega ne postoji niti odgovornosti tuženika. Podredno ističe i prigovor limitirane odgovornosti za eventualnu štetu, jer on kao nasljednik za dugova ostavitelja odnosno za štetu odgovara do visine vrijednost naslijeđene imovine. Zato je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev.“, navodi se u obrazloženju presude.

Sud je na koncu presudio da Mario Korade treba državi nadoknaditi štetu, no, ono što je zanimljivo je da generalov sin ne treba platiti čitavi iznos. Naime, kako se navodi u obrazloženju presude, sud smatra da je za pogibiju policajca Maria Kusanića general Ivan Korade kriv 60%, a da 40% krivice leži na MUP-u, odnosno na državi koja je u ovom predmetu tužiteljica.

„Okolnosti koje upućuju na doprinos tužiteljice nastanku štete su sljedeće: Naime, nesporna je činjenica da je stradali Mario Kusanić, isto kao i njegovi kolege, koji su se predmetnog dana zatekli na mjestu tragedije, bio pripadnik Mobilne jedinice prometne policije, te da oni nisu bili praktično obučeni za postupanje u takvoj akciji hvatanja odbjeglog generala Ivana Korade koji je tada već bio osumnjičen da je ranije počinio više kaznenih djela ubojstva. Nadalje, iz iskaza svjedoka D.M. razvidno je da su oni imali naredbu MUP-a da obilaze teren i pokušaju locirati generala Korade, te da njihov zadatak nije bio da uđu kuću i pokušaju uhvatiti bjegunca, već da ga samo lociraju, te da o tome obavijeste nadređene i osiguravaju područje do dolaska specijalne postrojbe policije.

Međutim iz iskaza tog svjedoka te svjedoka K.B., proizlazi da su oni prilikom obilaska teretna iz auta uočili kako su grilje na bočnom prozoru predmetne kuće u kojoj se skrivao Korade, odškrinute pa su on i Kusanić došli do tog prozora i učili da je staklo na tom prozoru razbijeno. Nakon toga su K.B. i njihov zapovjednik J.Č. oko kuće te su došli na suprotnu stranu gdje su se nalazila ulazna vrata. K.B je uhvatio za kvaku i pokušao ih otvoriti pa je tada iz unutrašnjosti kuće začuo rafal. Zbog toga su se počeli povlačiti te su išli okolo do garaže, a kroz šumu do vozila. Tada su vidjeli da je Kusanić ležao na zemlji, a D.M. je bio uz sam ćošak kuće.

Prema tome, iz opisanog slijeda događaja svjedoka očevidaca i sudionika nesretnog događaja, za zaključiti je da su policijski službenici postupili protivno naredbi koji su imali, dakle svoju sumnju da se u kući krije bjegunac, nisu dojavili nadređenima i čekali dolazak specijalnih postrojbi policije, već su sami krenuli prema kući te čak pokušali ući u nju, svjesni činjenice da je osoba koja se moguće tu krije osumnjičena za višestruko ubojstvo i da je naoružana vatrenim oružjem. Osim toga iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra evidentno je kako je general Ivan Korade bolovao od postratumatskog stresnog poremećaja, te mu je dok je bio aktivan vojnik evidentno bila potrebna odgovarajuća medicinska pomoć odnosno barem psihološki ako ne i psihijatrijski suport ili tretman, čega je nadležno ministarstvo tužiteljice bilo svjesno, ali nije ništa poduzimalo, kao što je i olako prešlo preko činjenice da je Ivan Korade kod sebe imao brojno oružje – pištolj, automatsku pušku, bombe, sačmaricu, te odgovarajuće streljivo koje su naknadno pronašli.

Ivan Korade - Foto: Pixsell/Arhiva

Zbog svega navedenog, sud smatra da doprinos tužiteljice nastanku iznosi 40 %, što znači da tužiteljica ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu štete. Po ranijim, naprijed iznesenim utvrđenjima suda naknadu štete na koju oštećenici odnosno nasljednici ubijenog Marija Kusanića imaju pravo predstavlja iznos od 750,000,00 HRK kao pravična novčana naknada zbog pretrpljenih duševnih bolova uslijed gubitka bliske osobe, zatim iznos od 282.543,45 HRK kao kapitalizirana renta za izgubljeno uzdržavanje od strane oca za oštećenog M. Kusanića, te naknada troškova zastupanja sva tri oštećenika po odvjetnici u iznosu od 17.527,50 HRK. Sve ove iznose, odnosno ukupni iznos od 1.050.070,95 HRK valjalo je umanjiti za 40 % odnosno tužiteljici dosuditi 60 % od tog iznosa tj. Iznos od 630.042,57 HRK. Zato je presuđeno kao u točki I. izreke.“, objašnjeno je u obrazloženju presude.

Važno je napomenuti kako je ova presuda Općinskog suda u Zlataru nepravomoćna te na nju obje strane imaju pravo žaliti se Županijskom sudu u Zagrebu.

Još članaka iz "Lobor"

Facebook