Na 'Žolekovom bregu' na 500 metara nadmorske visine prabaka Ana koja nosi isto prezime kao i breg na kojem živi, Žolek, hrani  ovce. – Dobre su ovčice, samo moraju biti uvijek site. Sad kad se budu popasle, dala budem im kuruzu i vode. Prije smo hranili po pet krava. Ja sam davala 6900 litara mlijeka u mljekaru. Ali nemrem više. Stara sam 83 godine. Nemam snage više - ispričala je.

- Sad smo nabavili ovce jer imamo puno zemlje. One sve to počiste i puno je lakše – kaže nasmijana Ana, koja se na ovaj breg udala prije 58 godina. Rodom je iz Taborskog. Sada živi s unukom i zetom. Lijepo joj je na bregu. Nekada nije bilo ceste, jedva se pješke moglo, a kamoli autom ili traktorom, a sve se nosilo u košarama.

Sa Žolekovog brega 'puca' impresivan pogled. Vrlo visoko brdo, čak 499 mnv, sjeverno od Vinagore. Na samo brdo dolazi se asfaltiranom cestom i to od strane Poredja, Druškovca ili od strane Vinagore, Desinića. Vrhom brda dominira visoki drveni križ (postavljen u spomen svim žrtvama za Lijepu našu). Od tog mjesta na sve četiri strane pucaju vidici; sjeverno i zapadno na zagorske brege i susjednu Sloveniju (Donačku goru, Boč, Rogašku Slatinu, a za lijepa vremena i na daleke Savinjske Alpe), južno i istočno na more zelenih zagorskih bregov sve do Strahinjčice, Ivančice i Sljemena.