Na kršćanskim crkvama zvona uvijek zvone u podne. To je toliko uobičajeno da se rijetko tko pita kako je do toga došlo. Zvonjava u podne povezana je s ratovima protiv Osmanskoga carstva.

Naime, nakon pada Konstantinopola 1453. sultan Mehmed II. krenuo je prema Mađarskoj, a na putu mu se našao Beograd, koji je u to vrijeme bio jedan od posljednjih neosvojenih kršćanskih gradova na Balkanu.

Papa Kalist III. naredio je 1456. godine da se zvona na svim crkvama oglašavaju u podne kako bi se potaknuli vjernici na molitvu za pobjedu nad Osmanlijama.

Vojska predvođena Jankom Hunjadijem pobijedila je nadmoćnu osmansku vojsku 22.7.1456., a papa nikad nije povukao edikt o zvonjavi u podne, pa se taj običaj zadržao do danas.

Inače, pobjeda kod Beograda bila je iznimno važna jer je uvelike zaustavila prodor Osmanlija na zapad sljedećih 70 godina.

No, crkvena zvona ne zvone samo u podne, već najmanje tri puta dnevno.

Katolička crkva to objašnjava na sljedeći način:

"Ima više razloga zašto zvone crkvena zvona:
1. Najavljuju liturgijska slavlja (sv. mise i razne pobožnosti);
2. Otkucavaju vrijeme;
3. Podsjecaju na Isusovu muku i smrt (kad zvone u 15 sati);
4. Podsjećaju na povjesni događaj obrane Beograda od Turka (naredba koju je 1456. godine izdao papa Kalist III. da se zvona na svim crkvama oglašavaju u podne kako bi se potaknuli vjernici na molitvuza pobjedu nad Osmanlijama);
5. Podsjećaju nas na događaj utjelovljanja Isusa Krista u djevici Mariji – Blagovijest.

Kad zvona zvone ujutro, na podne ili uvečer (tri puta dnevno) podjećaju nas na taj veliki događaj po kojem je “Riječ Tijelom postala i nastanila se među nama”. Ovim Božjim činom čovjekov život je dobio novi smisao te je preobražen, a molitvom Anđeo Gospodnji kršćanin u kratko molitvom pripovijeda o tom spasonosnom događaju.
Papa Pavao VI. u svojoj Pobudnici živo potiče da se sačuva molitva Anđeo Gospodnji jer vrijednost razmatranja otajstava utjelovljenja Riječi, pozdrava Djevici i utjecanja njezinu milosrdnom zagovoru ostaje nepromijenjena i vrijedi za karakteristične časove dana – jutro, podne, večer, s zvonjavom zvonâ koji označuju vremena njihove aktivnosti i sačinjavaju poziv na stanku i molitvu” (MC 41).

Također i papa Ivan Pavao II. poticao je na svakodnevnu molitvu Anđeo Gospodnji.", navodi Hrvatska katolička misija u svom objašnjenju.