Svatko od nas je nekoliko puta u životu uzimao antibiotike. Riječ je o lijekovima koji se uzimaju protiv bakterijskih infekcija, ali nerijetko čujemo da se uzimaju i kad postojanje bakterije nije utvrđeno.

U ovo vrijeme raznih respiratornih infekcija, ljudi često uzimaju antibiotike, čak i kada infekcija nije uzrokovana bakterijom. Upravo se o tome, kao i o problemima koje antibiotici rade našem organizmu, govorilo na okruglom stolu o pretjeranoj upotrebi antibiotika i zaštiti zdravlja kod uzimanja istih, na kojem su gostovali dr. Helena Šimurina, specijalistica obiteljske medicine i dr. sc. Krešimir Gjuračić, znanstveni direktor Probiotic Excellence Centra Abela Pharme, piše Dnevnik.hr.

Ono što dr. Šimurina smatra najvažnijim dijelom edukacije ljudi je da se antibiotici prepisuju za bakterijske infekcije. Dakle, viruse ne liječimo antibioticima. Ono što pacijentima treba osvijestiti je to da, što se tiče respiratornih infekcija, 90 % tih infekcija je uzrokovano virusima. Dr. Šimurina tvrdi da ne treba posezati za antibioticima, osim ako ne dolazi do nekih komplikacija.

Najčešće dijagnoze zbog kojih se propisuju antibiotici u primarnoj zaštiti, u obiteljskoj medicini, su respiratorni infekti i infekcije mokraćnih puteva. Preporučuje se njihovo rješavanje prirodnim putem, a tek ako traju pet, šest ili 10 dana, onda se javlja potreba za antibioticima.

Kad su u pitanju nuspojave antibiotika, najčešće su dijareje, a dr. Šimurina tvrdi da se javljaju uglavnom zbog toga što pacijenti nisu poslušali savjet liječnika da uz antibiotsku terapiju uzimaju i probiotike. Uz proljev, često se javljaju gljivične infekcije, posebno kod žena jer dolazi do remećenja vaginalne flore. Druge nuspojave su obično alergijske reakcije, glavobolja, mučnina i sl.

Dr. Šimurina ovdje ističe da smo, u povijesti, kako je došlo do pojave antibiotika, bili sretni da se možemo riješiti različitih bakterijskih infekcija koje su bile i smrtonosne, no sada je to uzelo maha i podrazumijeva se često da će se 'pokriti čovjeka antibiotikom za svaki slučaj' da se nešto ne bi zakompliciralo.

Kada dođe do toga da pacijent mora uzimati antibiotik, treba ga uzimati onako kako mu je propisano i treba zaštititi svoju crijevnu floru, odnosno unositi prebiotičke i probiotičke kulture. Mogu se unositi u obliku prehrane, ali kod dužih i težih antibiotičkih terapija, treba ih unositi u obliku suplemenata.

Dr. Šimurina svojim pacijentima također preporučuje da nakon prestanka uzimanja antibiotika pacijenti još mjesec dana uzimaju probiotičke kulture u obliku suplemenata kako bi što prije obnovili svoju crijevnu floru, ali uvijek naglašava važnost prehrane.

Brza hrana i pekara ubija te naše dobre bakterije, što znači da im treba dati potporu s prebioticima, odnosno vlaknima jer one vole jesti vlakna da bi bile što zdravije. 

Oprez kod uzimanja antibiotika posebno bi trebale imati osjetljive skupine, poput djece, trudnica i starijih osoba. Primjerice, mala djeca imaju nezrelu mikrobiotu. Do treće godine se ona razvija i obogaćuje i štetno je u to doba posezati za antibioticima, ako nije nužno, jer se time remeti to sazrijevanje.

Osoba koja je u dječjoj dobi morala popiti puno antibiotika ima i kasnije nekvalitetnu mikrobiotu i osjetljiviji probavni sustav, odnosno mogućnost razvoja sindroma iritabilnog crijeva, upalne bolesti crijeva, pa čak i nekih psihičkih bolesti poput anksioznosti i depresije.

U toj dobi treba educirati roditelje da dobro čiste njihov nosić, da djecu inhaliraju, da im daju potporu da se mehanički odstranjuje taj sekret koji je podloga za nastanjivanje patogenih bakterija.

Kod trudnoće antibiotike također treba uzimati u manjoj mjeri jer se remeti mikrobiota majke koja utječe na mikrobiom bebe.

Starije osobe, kao i mala djeca, imaju slabiji mikrobiom. Nakon terapije antibiotikom kod starijih je osoba povećan rizik od dugotrajnih proljeva, klostridije ili autoimunih bolesti, a uz to se još javlja i imunološko starenje.

Ono što je problem je kada stariji ljudi imaju temperaturu. Prebrzo posežemo za antibiotikom od straha da im se nešto ne zakomplicira. Pogotovo se to javlja kod starijih osoba koje su smještene u institucije, tako da i u ovom području kritički treba razmišljati o davanju antibiotika.