Prethodni članak
Sljedeći članak

Poznati lovac iz Potjere: 'Moje znanje odraz je mog interesa za neko područje, skup općeg i školskog znanja, ali i igranja kvizova'

U Mokricama u Punkt Beer Houseu održan je prvi veliki pub kviz u Zagorju koji je okupio sedamdesetak sudionika, a kojega je vodio popularni lovac iz HTV – ovog kviza 'Potjera' Krešimir Sučević – Međeral


ZL: Ovo je prvi ovakav pub kviz u Zagorju, kako to inače izgleda i kakva je atmosfera na pub kvizovima?

Sučević – Međeral: Atmosfera je dosta navijačka, iako doduše dosta mirna i zbog toga ugostitelji vole pub kvizaše, jer tu nema nekakvih ekscesa, a može se dosta popiti. Dobra je stvar pub kvizova da se ljudi dosta angažiraju, svaki nešto doprinese, osjeti se sinergija ljudi, koji zajedno razmišljaju. I to je super. Koliko god pitanja izgledala teška, uvijek postoji nešto što upućuje na odgovor i netko se nečeg dosjeti i to je zapravo taj timski rad. Naravno, tu je i taj pozitivan natjecateljski duh.

ZL: U svakom slučaju, jako dobro za potaknuti mozak na rad?

Sučević – Međeral: Definitivno. Pub kvizovi su u Hrvatskoj krenuli 2005., intenzivnije 2010. u Zagrebu, a danas nema mjesta koje nema neki pub kviz, ta scena je jako živnula. Inače, sama pojava pub kvizova je krenula u Velikoj Britaniji 60-ih, jer su ugostitelji shvatili da je to dobar način da imaju pun lokal, čak i u one dane koji nisu udarni i da imaju relativno mirnu publiku, koja neće raditi tučnjave. Na pub kvizove dolaze različite generacije, sjajno mi je kad dolaze obiteljski timovi, gdje djeca primjerice pokrivaju modernu pop kulturu, oni stariji sport i filmove te se međusobno nadopunjavaju. Tako se i obitelji povezuju, što je danas rijetkost.

ZL: Nekako se ne možemo oteti dojmu da je danas sve manje onih, osobito mladih, koji pridodaju važnost općoj kulturi i znaju, pa se sve više pouzdaju u 'znanje' s Interneta. Koliko je to loše za društvo?

Sučević – Međeral: Loše je, jer na Internetu ima jako puno neprovjerenih činjenica. Ako je nešto na Googleu ne znači da je nužno točno, čak ni wikipedia to nije. Kvizovi isto možda idu na neko instant znanje, pitanje  - odgovor. No, ideja dobrog pub kviz pitanja je da se nauči ljude razmišljati, da ako i ne znaju odgovor pokušaju do njega doći na temelju poznatih informacija. Kvizovi jačaju ljudima interes za svijet oko njih, da ne bubaju samo činjenice napamet. Kad sam ja išao u školu, dobivali smo neko široko znanje, no nitko nas zapravo nije tjerao da to naučimo. Često kad danas kažem nekome 'pa to smo učili u školi', uglavnom kažu da se toga ne sjećaju.

ZL: Odakle Vama ljubav prema kvizovima?

Sučević – Međeral: Još sam ko mali gledao Kviskoteku s cijelom obitelji. Onda je bila pauza  za vrijeme rata, pa se Kviskoteka vratila '95. Bio sam tada drugi srednje i shvatio sam da puno odgovora znam! Kad sam postao punoljetan, prijavio sam se na kviz Diplomac, gdje sam bio drugi u finalu, iza Mirka Miočića. Kod TV kvizova, svako malo se pojavi neki novi, odete tamo, a ako zaradite novce, više ne možete doći. Pub kvizovi omogućavaju vam sudjelovanje u kvizovima svaki tjedan, pa i svaki dan! Sad više ni ne stignem toliko često zbog obiteljskih obaveza, no svakako jedan tjedno. Postoji i Hrvatski kvizaški savez koji organizira individualna natjecanja, pa je to postala jedna vrsta kompeticijskog sporta. Tu su i svjetska i europska natjecanja, prije desetak dana bilo je svjetsko, gdje možete sresti ozbiljne ljude u sakoima koji dolaze u hotele, u konferencijske sale i pomislili biste da će raspravljati o budućnosti svijeta. A oni sjede i igraju kviz i tako cijeli vikend. Vrlo zanimljivo.

ZL: Odakle Vi crpite svo to opće znanje?

Sučević – Međeral: To znanje je moje životno iskustvo, dio je moje opće znanje i školsko, a dosta stvari se nauči redovitim igranjem kvizova. Baš kao i u sportu; u formi si ako redovno održavaš formu. Moje kvizaško znanje je i odraz mog interesa, odnosno, nisam dobar u stvarima koje me ne zanimaju, zbog toga sam dosta slab u filmovima. Inače, primjećujem da pitanja s vremenom postaju sve teža, jer su podaci sve više dostupni. Kad gledam stare snimke Kviskoteka, ta pitanja se danas čine jako banalna. Ali tada, kad nije bilo wikipedije ni Googla, već samo opća enciklopediju koju ste kupili na rate, bilo je puno teže doći do podataka.

ZL: Znanje je puno dostupnije, no čini li se i Vama da ga se manje koristi i usvaja?

Sučević – Međeral: Da. Nema te praktične primjene. To smo vidjeli i sad s panedemijom i potresom.

ZL: U kojim ste područjima Vi najjači?

Sučević – Međeral: Zemljopis, društvo i povijest. Moram priznati da se dosta može preko jezika. Lingvist sam po struci pa recimo ako je objašnjenje nekog pojma povezano s porijeklom riječi, a pojam iz nečeg sasvim desetog, mogu na temelju znanja primjerice grčkog ili latinskog izvući točan odgovor.

ZL: Zasmeta li i Vas kada, primjerice, na društvenim mrežama primijetite jedno veliko neznanje gramatike i pismenosti kod velikog broja ljudi?

Sučević – Međeral: Kao lingvist, uvijek krećem od onog da ne smijemo biti snobovi. Nažalost, ima ljudi koji možda nisu prošli neku formalnu edukaciju. No, također se ne mogu othrvati dojmu, kada vidim sadržajno neku gomilu gluposti, a onda još i na sve to nepismenost. No, opet, ako netko savršeno vlada pravopisom, a gomila gluposti, mislim da je gore nego netko tko nije 'na ti' s pravopisom, ali piše smisleno.

ZL: Zadnjih godina ipak ste nekako najpoznatiji kao lovac u TV kvizu Potjera, gdje Vas gledatelji prate praktički svakodnevno. Kad slučajno fulate neki odgovor, odmah kreću natpisi 'Nećete vjerovati što lovac iz Potjere nije znao…'. Koliko Vas to zasmeta?

Sučević – Međeral: To je stvar koja se nama kvizašima zna događati. Sjećam se kviza Sve u 7, na kraju sam osvojio 250 tisuća, jer sam dvije stvari fulal i naravno da su mi se javili ljudi koji su me pitali kako to nisam znao, jer oni su znali. Moj odgovor na to uvijek je 'da li si ti znao sve ovo ostalo što ja jesam znao'. To je ljudska priroda i potreba, da uživaju u tome što netko, tko je u nečem jako dobar, nije savršen.

ZL: Ipak, jako je malo onih koji se svojim znanjem 'provuku' kraj Vas u Potjeri?

Sučević – Međeral: Da, to je istina. I svaka čast onima koji to uspiju. Snimamo sad epizode za jesen i bit će jedna fenomenalna epizoda gdje je jedan dečko srušio rekord što se tiče broja koraka. Uzeo je novce, napravivši sam preko 20 koraka! Nisam ga mogao stići ni uz najbolju volju. Tu su jako bitne nijanse, bitno je gdje je ključna informacija u pitanju. Ako je ona na početku, vi režete pitanje i sačuvate par sekundi, a ako je tek na kraju, morate pitanje čuti do kraja i tek onda krenuti razmišljati.

ZL: Kako Vam je išla škola? Jeste li voljeli učenje?

Sučević – Međeral: Škola mi jest išla, ali nije bilo neke posebne ljubavi prema učenju. Ono što sam zapamtio na satu, to je bilo to. Ali ideja da sjednem i učim, nije mi išla. Nisam bio štreber. Jedini razred koji sam prošao s 5 bio je treći, ali to je bilo zato jer sam imao puno jezika koji su mi popravljali prosjek.

ZL: Lingvist ste, učili ste i učite puno jezika. Odakle ljubav prema jezicima?

Sučević – Međeral: Jezici su posljedica interesa prema zemljopisu. Kao mali već samo volio atlas i karte i onda su nekako jezici prirodno došli. Počeo sam učiti latinski u 5. osnovne, pa i francuski i na kraju upisao lingvistiku.

ZL: Osim pub kvizova i jezika, ljubitelj ste putovanja?

Sučević – Međeral: Jesam, no putovanja je sad nešto manje, em je bila pandemija, em imam sedmomjesečnog sina, pa ne mogu toliko često putovati. No, uvijek bar na dva tjedna negdje odem, treba mi odmak. Ne volim biti u Zagrebu. On je moj grad, ali nemiran sam kad sam tamo, još kao klinac sam bio takav, tako da je zadnjih godina putovanja manje, no i to će se promijeniti. Sin se voli voziti automobilom tako da ćemo barem na neke bliže lokacije, radi odmaka i izleta.

ZL: Poput Zagorja?

Sučević – Međeral: U Zagorju smo često, punica i tast su iz Mirkovaca, tako da smo tu kao doma.

 

Još članaka iz "Lifestyle"

Facebook