Foto: Pexels

Prije nekoliko desetljeća gotovo nije bilo zagorskog dvorišta bez barem jednog starog stabla jabuke, kruške ili šljive. Nije se puno razmišljalo o sortama, trendovima ni modernim nasadima. Sadilo se ono što je dobro uspijevalo, što je davalo plod svake godine i što je obitelj mogla koristiti mjesecima.

Danas se situacija potpuno promijenila. Ono što je nekada bilo sasvim uobičajeno, ponovno postaje vrijedno, a ljubitelji starih sorti voća spremni su platiti ozbiljan novac za sadnice koje su naši stari čuvali gotovo bez posebne brige.

Stare sorte ponovno se vraćaju u vrtove

Mnogi se danas okreću starim sortama jabuka jer ih podsjećaju na djetinjstvo, bakina dvorišta i okus voća kakav se nekada pamti.

Za razliku od brojnih modernih sorti koje su uzgajane prvenstveno zbog izgleda i transporta, stare sorte često imaju izraženiji miris i okus. Neke mogu dugo stajati u podrumu, neke su odlične za kolače, sokove ili sušenje, a neke su se nekada čuvale upravo zato što su bile pouzdane i u slabijim godinama.

Naši stari nisu ih sadili zato što su bile "autohtone" ili moderne. Sadili su ih jer su znali da će ih stablo hraniti desetljećima.

Ono što je nekad bilo obično, danas je rijetkost

Mnogi se danas iznenade kada vide koliko vrijede stare sorte koje su nekada rasle gotovo iza svake kuće. Posebno su cijenjene stare sorte koje su sačuvane desetljećima i koje se danas teško pronalaze.

Ljudi ponovno sade voćnjake kakve su imali njihovi djedovi i bake, a sve više njih traži upravo sorte koje imaju priču.

Jer iza jedne stare jabuke često nije samo plod. Tu je uspomena na dvorište, drveni stol, berbu u jesen i godine kada se ništa iz vrta nije bacalo.

Naši stari možda nisu imali moderne savjete i priručnike, ali neke su stvari znali iz iskustva

Znali su koje stablo posaditi, kada ga orezati i kako sačuvati plodove za zimu. Danas se dio tog znanja ponovno vraća.

Možda zato stare sorte više nisu samo podsjetnik na prošlost. Za mnoge su postale način da ponovno imaju nešto što je nekada bilo sasvim normalno – voće iz vlastitog dvorišta koje ima pravi okus.