Josip Manolić, jedan od najistaknutijih političara hrvatskog suvremenog doba danas slavi 103. rođendan.

Jedan od najupečatljivijih hrvatskih političara

U Jugoslaviji je bio visokopozicionirani pripadnik Udbe, a početkom devedesetih bio je jedan od najbližih suradnika prvog predsjednika Republike Hrvatske – Franje Tuđmana.

Iako u poznim godinama, i dalje prkosi vremenu pa je tako prebolio i COVID-19.  Zanimljivo je da se baš na njegov 100. rođendan dogodio potres u Zagrebu.

Josip Manolić rođen je 22. ožujka 1920. u mjestu Kalinovac kod Đurđevca. S 18 godina ušao je u SKOJ. Bio je potpredsjednik Udruženja radničkih sindikata (URS) u kožarskoj podružnici. Godine 1939. s 19 godina primljen je u Komunističku partiju Jugoslavije. Početkom rata 1941. bavi se ilegalnim radom u Novoj Gradiški. Nakon toga odlazi u Zagreb, gdje je agitirao za partizanski pokret. 1942. prelazi na teritorij pod partizanskom kontrolom, a u ožujku 1944. postaje član Okružnog komiteta Partije za Bjelovarski okrug, a potom i organizacijski sekretar. U listopadu 1944. imenovan je za načelnika Ozne 2 u Bjelovaru, komunističke policije osnovane u svibnju te godine. Ozna 1 bila je usmjerena prema inozemstvu, Ozna 3 bila je vojna, a Ozna 2 zadužena za unutarnja pitanja.

Godine 1946. prelazi u Zagreb za načelnika Odjela za izvršenje kaznenih sankcija u Sekretarijatu za unutarnje poslove. Zatvorio je i kardinala Alojzija Stepinca. Godine 1948. postaje načelnik u Sekretarijatu unutarnjih poslova. U tadašnjoj Udbi bio je zadužen za zatvore u kojima su bili politički zatvorenici.

Nakon sloma Hrvatskog proljeća 1972. smijenjen je sa svih dužnosti i umirovljen. Godine 1989. postaje jedan od osnivača HDZ-a i najbliskiji suradnik Franje Tuđmana. Sudjeluje na osnivačkoj skupštini te stranke na zagrebačkom Jarunu, a potom postaje potpredsjednik Predsjedništva RH. Od 24. kolovoza 1990. do 17. srpnja 1991. bio je predsjednik hrvatske Vlade. Šef kabineta bio mu je Tomislav Karamarko. Na toj dužnosti naslijedio je Stjepana Mesića, koji je otišao u Predsjedništvo SFRJ, a predao ju je Franji Greguriću, predsjedniku Vlade demokratskog jedinstva. Potom prelazi na dužnost šefa Ureda za zaštitu ustavnog poretka. Bio je na čelu Komisije koja je zapovjednika obrane Vukovara, Milu Dedakovića i Branka Borkovića, optužila za pokušaj rušenja ustavnog poretka.

Predsjednikom Županijskog doma Sabora postao je 1993. Sljedeće 1994. godine zajedno sa Stjepanom Mesićem, koji je bio predsjednik Zastupničkog doma, te nekolicinom drugih zastupnika, pokušao je izvršiti parlamentarni prevrat. Kako nisu skupili dovoljan broj zastupničkih glasova da oduzmu parlamentarnu većinu Franji Tuđmanu, istupili su iz HDZ-a. Osnovali su Hrvatske nezavisne demokrate, čiji je predsjednik bio 1995. Potom je bio počasni predsjednik te stranke koja nije ostvarila značajnije rezultate.

Od tada je u mirovini, ne bavi se aktivno politikom.

Njegova prva supruga, Marija Eker Manolić, poginula je 2003. u požaru u vlastitom stanu u Nazorovoj ulici u Zagrebu. Požar je uzrokovao žar njene cigarete koji je pao na plahtu i zapalio se.

Druga supruga, 37 godina mlađa Mirjana Ribarić (64), preminula je 2020. godine od posljedica maligne bolesti.