Finaliziraju se pripreme za početak jubilarnog, 60. Festivala kajkavskih popevki koji će se održati 11., 12. i 13. rujna. Nekoliko dana ranije, 4. rujna, u Galeriji grada Krapine, bit će otvorenje izložbe posvećene 60. obljetnici Krapinskoga festivala, predstavljena i poštanska marka, te promovirana monografija. S obzirom na jubilej , ove će godine biti dvije retrospektivne večeri zvane „Popevke zanavek“. Obje će izravno prenositi Treći program Hrvatske televizije, a subotnji koncert novih popevki prenosit će HRT na svojem prvom programu, kao i prvi program Hrvatskoga radija. Radio Sljeme prenosit će sve tri večeri.

Preslušali smo svih 24 odabranih novih popevki i prvi je dojam – bit će to zanimljiva festivalska večer. Ne samo zbog stihova i nota! Prvo je oduševljenje vokalnim interpretacijama.

Popevka za mamu

Imponira maestralna izvedba međimurskoga dečka Mirka Švende Žige, kojemu je čakovečki glazbenik Željko Thes skladao popevku „Mara moja“ (aranžman Toni Eterović) , s autobiografskim stihovima. Naime, popevka je emotivna priča o ljubavi Žiginih roditelja koja publiku neće ostaviti ravnodušnom. Razgovarali smo s popularnim međimurskim pjevačem.

-Tata Tonči je imal 53, a mama Mara 46 godina dok sam im se ja rodil, deveti po redu. Tonči je u nedjelju odlazil na posel u Sloveniju, a u petak se…vrnul prek svih gora /se do svoje domovine / pod oblokom znanog dvora / tiho šapnul ime svoje Mare. Mama se zvala Marija, ali ju je Tonči zval Mara, a kad joj je tepal onda joj je rekel: „ Maro moja, hoj malo sim“.

Publika će čuti još jednu popevku o mami. Hrvoje Herček uglazbio je vlastite stihove „Mati moja“ ,a izvedbu je povjerio američkoj povratnici Tatiani Cameron Tajči, nekad miljenici publike, posebice mlađe.

Povratak Tonija Glowatzkog

Nakon 21 godine u velikom stilu festivalskoj pozornici vraća se skladatelj Toni Glowatzky koji je festivalu darovao 32 popevke, među kojima evergreene „To malo zemlice“ iz festivalske 1975. i „Kajkavski valcer“ iz 1989. godine. Za „come back“ odabrao je stihove Radovana Novine „Spomenki v domaji“, po subjektivnoj prosudbi možda pjesnički najsnažnije, kakva je i sama popevka koju će pjevati festivalska doajenka Tanja Mršić uz Vokalnu skupinu Đurđevčice. Toplo, sugestivno, dojmljivo… onako kakvu je godinama volimo slušati u Krapini! Pri tom ne smije se zaobići doprinos aranžera Roberta Mihovilića!

Uz sam bok spomenute popevke je i „Za cajte vse“ kojom se Žarko Tušek, državni tajnik u Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture, potvrđuje kao tekstopisac i skladatelj. Interpretaciju je povjerio svojoj supruzi, Gordani Ivanjek, dokazanoj vrsnoj pjevačici ne samo kajkavskih popevki, koja će svojim pjevom publici najbolje podariti autorove stvaralačke emocije.

Još jedna popevka osvaja prvu naklonost, „Ve na žice deni roke“, varaždinskoga skladatelja sa splitskom adresom Marija Božića, ponajprije s vrhunskom interpretacijom dvoje vokalno školovanih glasova.

Klanječka sopranistica Lucija Jelušić Šimatović i mladi student solo pjevanja u Londonu, međimurski tenor Dominik Padarić, uz aranžera Ninu Krznara, publici daruju pjevački upečatljiv festivalski nastup. Još jedna vokalna izvedba privlači pozornost, Marka Vukesa koji je uglazbio stihove krapinskoga seniora Milivoja Pašičeka.

Tri soprana, okupljena u skupinu ONE i angažirana u Operi zagrebačkoga HNK ( Mima Karaula, Mia Domaćina i Ana Zebić Kostel) podsjećaju na stara festivalska vremena kada su vodeći vokali hrvatske reproduktive publici darovali koncertne popevke.

Sudjelovanje dvoje Varaždinaca, skladatelja Zvonka Presečkog i autorice stihova, Margit Bube Antauer, uvijek privlači pozornost. S razlogom, jer Presečki je krapinskoj festivalskoj publici darovao , od debija 1968. godine, 31 popevku, a Margit ima 17 uglazbljenih kajkavskih tekstova, među kojima je „Zvon zvoni“ iz festivalske 1972. godine (skladateljica Marija Radić) , u pamtljivoj izvedbi Krunoslava Cigoja. Laganicu „Kaj bi ti rekla“ pjeva uvijek pouzdana glumica Marija Jerneić.

Adamove štumfe na podu

Nije „naša Mara“ jedina iz glumačkoga svijeta za ovogodišnjim festivalskim mikrofonom. Nakon kraće stanke vraća se dalmatinski glumac s osječkom adresom, Duško Modrinić, koji je i ravnatelj Drame osječkoga HNK. Pjevat će i u retrospektivnim večerima, a na subotnjem nastupu publici će nastojati približiti stihove zabočkoga ginekologa dr. Rajka Fureša „Moji pajdaši“ i skladateljice s povećim krapinskim stažem, Adele Dobrić Jelače. U društvu s klapom „Brv“ od Duška se i ne očekuju vokalne bravure , kao ni od krapinskoga miljenika Adama Končića. Zahvaljujući stihovima svojega suradnika, Ivana Kovačića, na pozornicu će donijeti dašak strujanja svakidašnjeg bračnog života Zagorca koji ostavi zamazane štumfe na podu, hlače su mu h piesku, a na zahod prejde i ne zdigne desku…Beskrajno simpatično! A Adam je znano miljenik Krapinčana.

Primjetno je kako je u festivalskome programu sve manje popevki o vinu, kletima…Ove godine jedino Toni Eterović podsjeća kako je u kleti najbolje kartati belu, a Antun Tomislav Šaban naglašava „navek smo žejni mi“, u čemu mu pomažu Nenad Kumrić Charlie i Kvartet Varaždin, a Eteroviću Klapa Brv. Popevke, tzv. veselice, uvijek su rado slušane na festivalskoj pozornici za što su se pobrinuli skladatelji Željen Klašterka i Robert Maleković, koji je uglazbio svoje stihove posvećene „Zagorskoj mornarici“, u interpretaciji uvijek pjevački raspoloženog Željka Grozaja, koji će biti u društvu Anđeleka. Siniša Leopold, kojega ove godine neće biti za dirigentskim pultom u večeri novih popevki (!?), uglazbio je stihove Nikole Kristića „Diši, diši…na tebe mi se…“ (izvedba Dino Miklaužić), a za Kristićevim stihovima „Falačec sveta“ posegnulo je čak troje skladatelja , Antonio Hranić, Vladimir Štefek i Karla Miklaužić , koja će i pjevati popevku. Andreja Vidović svoju je popevku , sa stihovima Aleksandra Horvata „Popevka za nas“, namijenila Ivi i Elli Ranogajec Inkret čiji nastup uvijek pobuđuje simpatije publike. Izvjesni Hjer (Hrvoje Krištofić ) veselicom Božidara Božeka pozvat će publiku „na friški zrak“, a Kvartet „Gubec“ s popevkom Rajka Suhodolčana, s malom primjesom uhu ugodnoga slovenskoga melosa, savjetovat će „potiho, potiho“.

Zagorci sme vsi

Ma Zagorci sme vsi, pjeva KUD Nikud, sa skladateljskim potpisom Željena Klašterke. Zagorci su i festivalski nezamjenjivi doajeni, članovi Zbora KUD-a Ilirci, koji muku muče „gdo bu zmeril Zagorje“, pa i Ženski vokalni ansambl Fiola koji nas podsjeća kako „ideju leta, dani letiju“ ( note Ivica Plivelić , stihovi Plivelić i Damir Horvatek). Na leta ne misli estradni doajen Hrvoje Hegedušić koji je uglazbio stihove supruge Ljerke „Pet sme brati“. Valja vjerovati i Martini Majerle i međimurskoj pjevačici Jeleni Žnidarić umjetničkoga imena Zsa Zsa, iz Pušćina, kad popevkom uvjeravaju „Međimurje je raj“. Naposljetku , domaći dečko stihovlja i nota, Ivan Hršak-Belko, uz vokalnu pomoć Roberta Svetlačića i solistice „Lada“ Anite Huđek, te srcu dragih Iliraca, festivalskoj publici daruju „Krapinski venček“, popevku kojom će vjerojatno i početi jubilarni festivalski koncert. Aranžeri uvijek nekako ostaju u sjeni skladatelja, a možda su i odlučujući u konačnom oblikovanju popevke, pa uz već spomenute valja pohvaliti i Josipa Cvitanovića, Hrvoja Hegedušića, Antuna Tomislava Šabana, Karla Kukovačeca, Darka Berovića i Romana Grossa.