Sve je više slučajeva sitnih krađa i prijevara kada oštećeni najčešće trajno ostaju bez onoga što im je otuđeno, jer se zbog neimaštine rijetko odlučuju na privatno pokretanje sudskog postupka.

Čak je i belomanastirska Policijska postaja nedavno pozvala na oprez, jer su u posljednje vrijeme zaprimili više dojava građana o zaprimanju vrijednosnih paketa ili pisama posredstvom dostavljačkih tvrtki koje su primatelji plaćali pouzećem. Tek nakon plaćanja određenih iznosa i otvaranja pošiljki, shvatili su da su prevareni.

Za privatnu tužbu mnogi nemaju novca

U pošiljkama su obično nalazili bezvrijedne papire ili kataloge. Iznosi za koje su bili oštećeni bili su relativno mali, a budući da je riječ o kaznenom djelu prijevare, opisanom u članku 236. stavku 3. Kaznenog zakona RH, postupak progona počinitelja pokreće se privatnom tužbom za koju mnogi - nemaju novca. Slično je i sa sitnijim krađama. Ovih je dana jedan umirovljeni Belomanastirac, kako tvrdi, pokraden u vlastitom domu.

"Od mirovine mi je ostalo 800 kuna koje sam ostavio u novčaniku u unutrašnjem džepu jakne koja je bila na vješalici kod ulaznih vrata. Nakon što su mi djelatnici jedne državne tvrtke bili u kući obaviti posao za koji sam ih morao pustiti unutra i potom otišli, shvatio sam da novca u novčaniku više nema", priča za Glas Slavonije naglašavajući kako je krađu prijavio policiji. Premda mu je 800 kuna trebalo biti dovoljno do iduće mirovine, pitanje je hoće li ih ikada više vidjeti, tim više što nema novca za pokretanje privatne tužbe.

Krađa do iznosa od 2.000 kuna smatra se beznačajnim kaznenim djelom pa policija obavlja samo izvide, dok tužbu mora pokrenuti oštećeni. I upravo ovdje se, za većinu, ''spušta rampa''. Sukladno Zakonu o sudskim pristojbama, za privatnu tužbu zbog kaznenog djela plaća se pristojba od 250 kuna, dok prvostupanjska presuda košta 500 kuna. Tužitelju bi tuženik, ako mu se krivnja dokaže, trebao vratiti sve troškove, ali pod uvjetom da mu se ima što ovršiti, drugim riječima, ako ima od čega.