Zbog nekontroliranog ulaska stranih trgovačkih lanaca svake godine ključ u bravu u Zagorju stavi 50-ak malih trgovaca. Predsjednik zagorskog Ceha trgovaca Mladen Županić kaže da će, ne poduzme li se nešto, mali trgovci za nekoliko godina potpuno izumrijeti. – Bilo nas je mnogo, zapošljavali smo puno radnika, dobro zarađivali i punili državnu blagajnu. No iz godine u godinu okruženje u kojem radimo postaje sve teže i sve nas je manje koji opstajemo.

Država, nažalost, nije ništa učinila da uspori taj proces, da omogući manjim i domaćim tvrtkama prilagodbu i pravednije tržišno natjecanje. Omogućeno je bujanje neuređene prodaje na tržnicama, tj. placevima, slijedi i poplava pokretnih prodavača, tzv. ambulantne prodaje s totalnim nepoštivanjem propisa i rada na crno – rekao je Županić. Posebno je ogorčen na nejednake uvjete pri nabavi robe.

– Dok veliki trgovački lanci imaju rabate od 30 posto i 120 dana odgode plaćanja, mi mali trgovci imamo svega sedam posto rabata i rok plaćanja od 15 dana, a cijene mogu kod nas biti skuplje svega 10-ak posto. Da bi stvar bila gora, po jedinici prodajnog prostora i ostvarenom prometu mi mali trgovci moramo angažirati znatno veći broj radnika, a i režije su veće. Uz druge troškove, koji su proporcionalno veći što su trgovine manje, ne ostaje dovoljno prihoda ni za podmirivanje osnovnih troškova poslovanja, a kamoli za promociju i reklamu te za unapređivanje i osuvremenjivanje poslovanja, kaže Županić. Rješenje problema vidi u povezivanju kako bi zajednički ostvarili povoljnije uvjete pri nabavi robe, ali i država bi trebala biti znatno obzirnija prema malima.

– Veliki strani trgovački lanci sa sobom iz svojih matičnih zemalja vuku  i svoju robu, nerijetko upitne kvalitete, dok s druge strane naši proizvođači unatoč većoj kvaliteti svojih proizvoda nemaju kamo s njom. To je direktan udarac na domaću proizvodnju. Državu ne treba biti strah pozitivne diskriminacije u zakonskim propisima prema nama malima.

Prelijevanje čaše

Zakonodavac u pravilu propisuje iste obaveze za najveće i najmanje poslovne subjekte pa su velikima s jedne strane to zanemarivi troškovi, no nama je par sto kuna za ovo, par sto kuna za ono, veliki trošak, a da ne govorimo da nam oduzimaju i vrijeme te energiju. Možda se nekome troškovi od nekoliko stotina kuna čine smiješnima i zanemarivima, n, stotina do stotine, a ima ih mnogo, na desetke, a i svaki čas se uvodi nešto novo, i eto kapi koja prelijeva čašu, odnosno dovodi naše poslovanje u debeli minus – kaže Županić.

Apsurdi

– Prisiljeni smo sklopiti ugovor o deratizaciji s tvrtkom koja se time bavi. To nas košta 400-500 kuna i to dva puta godišnje. Nije bitno imamo li miševe ili ne, bitno je da imamo ugovor. To što to možemo obaviti i sami uz trošak od 50-ak kuna nije važno. Imamo trgovinu u kojoj je najopasnija stvar zašiljena olovka. No moramo napraviti procjenu 

Večernji list / Zagorje.com