- Ne mogu tvrditi da se radi o proviziji, ali je sigurno da se radi o nečijem interesu jer strana tvrtka bez intersa k nama ne dolazi. Čim je prihvaćena skuplja ponuda, normalno je da se javlja sumnja – izjavio nam je još 2003. direktor marijabistričke Tehnomehanike, Marjan Božić, koji je uz Debis i MI STAR poslao prihvatljivu ponudu na natječaj Vlade za 210 vatrogasnih vozila za MUP.

Sumnje u podmićivanje potvrđene nakon 7 godina

Kao što je sada razvidno, te sumnje su bile opravdane. Vlada je posao dodijelila izravnom pogodbom, na zatvorenoj sjednici, konzorciju Debis Int. Trading GMBH iz Berlina, čiji su ravnopravni članovi Daimler Chrysler iz Njemačke te Rosenbauer Int. iz Austrije. Iza Debisa je stajala grupa hrvatskih građana koja je stajala i iza kontroverznog ozaljskog IM Metala., koji se bavio proizvodnjom oružja. Kasnije je proizvodnju samokresa preuzela njihova sestrinska tvrtka.

IM Metalom su se 2002. bavili USKOK i Interpol zbog sumnji u šverc oružja, no iako su njeni direktori zatečeni 2001. na slovensko-hrvatskoj granici s 5.000 neprijavljenih cijevi njemačkog porijekla koje su namjeravali montirati na pištolje, kažnjeni su za mali carinski prekršaj. Tako su odlučili 'naši', da bi ih Interpol sumnjičio zbog pokušaja šverca pištolja na zapadno tržište, nakon što im nije uspio pokušaj prolaska na natječaju američke vojske.

Vladi to nije bio podatak nad kojim se trebalo zamisliti. Sada je vidljivo zašto. Dio dužnosnika je, dokazano je sedam godina kasnije, podmićen, a dio od 3,02 milijuna eura mita hrvatskim dužnosnicima je uplaćen i preko IM Metala i američkih tvrtki Biotop i MRC, upravo za posao isporuke 210 vatrogasnih vozila MUP-u, vrijednih 85 milijuna eura. Tko je dobio mito, pokazat će valjda istraga.

A kako je sve teklo?

Tehnomehanika zakasnila s garancijom banke 30 minuta

Vlada je raspisala međunarodni natječaj za 210 vatrogasnih vozila u rujnu 2002. godine. Natječajnu dokumentaciju je podnijelo 27 tvrtki, no do roka dostave, svoje su ponude podnijeli samo Debis, MI STAR i Tehnomehanika. Povjerenstvo je kao najpovoljniju odabralo ponudu Debisa. Tehnomehanika se žalila i natječaj je poništen.

U obrazloženju Uprave za nabavu Ministarstva financija kao razlog poništenja natječaja je navedeno da je razvidno da je za nabavu vozila iz državnog proračuna bilo planirano izdvojiti 465.500,000 kuna, dok je vrijednost Debisove ponude iznosila 603,560.970,82 kune, bez PDV-a. Očekivao se novi natječaj, no Vlada ga više nije raspisivala, već su posao ipak dali Debisu., sklopivši s njim direktnu nagodbu.

O tome smo tada razgovarali i direktorima IM Metala Krešimirom Košecom i Goranom Žugecom. Kako su tada rekli, to što su oni bili trećinu skuplji, uopće nije bilo sporno, a odluka Vlade je bila logična 'jer je već ranije bilo provedeno javno nadmetanje, čime je postignuta transparentnost i javnost nabave'.

- Najpovoljnija je prihvatljiva ponuda s najnižom cijenom. A prihvatljiva je ponuda koja je kompletna, što znači da mora zadovoljavati opće, tehničke i tehničko-komercijalne uvjete. Tehnomehanika nije zadovoljavala opće uvjete, ne dostavivši na vrijeme garanciju banke. Što se cijene tiče, ona je formirana na temelju specifikacija iz 1998. koje su nakon pet godina postale daleko složenije – rekli su Košec i Žugec.

Zanimljivo je, međutim, da je Tehnomehanika imala super garanciju banke, ali je Povjerenstvo nije uvažilo jer je stigla s 30 minuta zakašnjanja. Javili su im da će malo kasniti, no domaća tvrtka je glatko odbijena.

Nisu proizvodili, ali su bili spremni naučiti

Debis je imao garanciju u vrijednosti od 12 milijuna eura. Za Žugeca i Košeca je bilo logično da je posao njima dodijeljen jer su ravnopravana član moćnog konzorcija, a i prema njima, Vlada je ioak mislila na domaće proizvođače jer je dio posla trebao odraditi IM Metal.

U stvarnosti, međutim, IM Metal u to vrijeme nije imao nijednog zaposlenog radnika i ništa nisu proizvodili. Žugecu i Košecu ni to nije bilo sporno. – Mi priznajemo da nismo sposobni sami, no povezani smo s najboljim svjetskim proizvodačima koji će financirati školovanje naših ljudi – rekli su.

Dakle, ono što su u Tehnomehanici radili desetljećima, u Ozlju su tek trebali naučiti, no to za našu, u vrijeme dodjele posla strancima, tehničku Vladu, nije uopće bilo sporno.

Uloga Jurčića, Crkvenca i Lučina

Razgovarali smo u to vrijeme i s ministrom gospodarstva Ljubom Jurčićem. U listopadu 2003. je izjavio da o IM Metalu ne zna puno, osim da je 38 posto u vlasništvu države. Priznao je i da je tadašnjem premijeru Ivici Račanu savjetovao da zamoli kancelara Schroedera za pomoć pri uključivanju ozaljske tvrtke kao ravnopravnog člana moćnog stranog konzorcija. – Prišapnuo sam Račanu da kad bude u Njemačkoj preko kancelara izvrši utjecaj na Daimler Chrysler. Uspjeli smo – pohvalio se tada.

Tadašnji ministar financija Mato Crkvenac je također aktivno sudjelovao u odlučivanju o tome tko će dobiti posao, no kako je Karlovčanin, a Ozalj je u karlovačkom susjedstvu, nametnule su se sumnje da je 'sve to bio karlovački krug SDP-a'. Dapače, jedan visoki dužnosnik Vlade iako iz redova SDP-a, tada nam je rekao da je Crkvenac zapravo kroz poslovanje s IM Metalom htio sanirati Karlovačku banku, inače IM Metalovu poslovnu banku. Istu tvrdnju je iznio i jedan HDZ-ov saborski zastupnik.

Za domaće tvrtke borio tadašnji saborski zastupnik Ivan Jarnjak

Za domaće tvrtke se lavovski borio tadašnji saborski zastupnik Ivan Jarnjak. On se zauzeo još u rujnu 2002. da posao dobiju domaće tvrtke, kada je bio raspisan prvi natječaj. Nakon tajne lipanjske sjednice Vlade, na kojoj je posao dobio za trećinu skuplji strani konzorcij, Jarnjak je poslao pismo Račanu kojim ga pita zašto se ne oformi domaći konzorcij te zašto nije raspisan novi javni natječaj. Račan mu je odgovorio nakon 80 dana, dakle 50 kasnije no što saborska procedura nalaže, da će mu – odgovoriti.

Podijeli s prijateljima