O životu u našem Zagorju napisano je puno knjiga. Puno je priča o načinu života naših kmetova i seljaka, koje se prenose s koljena na koljeno. Isto tako ima i priča koje su se prenosile o načinu života plemićkih obitelji, čiji su dvorci krasili naše Zagorske brežuljke. Našlo se tu i priča koje su pismeni zapisivali i na taj način prenosili neka saznanja koje povijest nije zapisala. Na jedno takvo saznanje, o pripremama za Božićni stol, naišla je jedna teta Zdenka (ime poznato autorici).

Teta Zdenka

Teta Zdenka se cijeli život bavi očuvanjem tradicije našega Zagorja, prenosi ih svojim pričama i djelom mlađim naraštajima. Kako je vrijeme Božića, tako je i ona željela preko „cimera“, koji bi bio dostupan javnosti, prenijeti tradiciju naših plemića i nekadašnje fine gradske gospode. Plemići našega kraja i gospoda Grada Zagreba bili su vezani, što politikom, što vlašću s velikim europskim gradovima, tako i Bečom. Zbog toga se u pred božićno vrijeme spremao kolač nazvan „Bečki licitar.“ Jedan dio ispečenog kolača vezao se i vješao na bor ili cimer, jedan dio je bio dio blagdanskog stola, a jedan se dio dijelio služinčadi. Zbog toga je teta Zdenka željela ovogodišnji bor ukrasiti bečkim licitarima i anđelima napravljenim od bijeloga konca. Da bi bio dostupan javnosti, okitila ga je u prostorijama restorana „Lili“ u Bedekovčini. Vlasnik restorana Zdravko Mlakar godinama surađuje sa Zdenkom i zajedno s njom pridaje veliku važnost povezivanju tradicije i modernoga. A ove godine su povezali preko zvjezdica, nazvanih Bečki licitari, Bedekovčinu sa Bečom i Europom.

Recept za licitare

Velikodušno smo dobili i recept za licitare, pa ako ima tko želju, može ukrasiti svoj cimer i stol ukusnim kolačićima u obliku zvjezdica. Napravi se tijesto od 5 cijelih jaja, 35 dag šećera, 4 žlice meda, 28 dag oraha, 50 dag oštrog brašna i 1 mala žličica sodabikarbone. Napravljeno tijesto mora odstajati najmanje pola sata, na toplom. Tijesto se razvalja na debljinu prsta, a nakon toga se reže u zvjezdice. Izrezane zvjezdice premažu se žumanjkom. Na sredinu zvjezdice utisne se pola očišćenog badema. Prije pečenja na jednom kraku izbuši se rupica sa debljim štapićem. Peče se na laganoj vatri dok se zvjezdice ne zarumene. Ohlađene zvjezdice koje služe za nakit bora svežu se koncem i objese na grančice bora. Kako to uživo izgleda možete vidjeti svaki dan u Bedekovčini kod Lili-a. Tamo svako juto možete sresti sedamdeset osmogodišnju tetu Zdenku. Lako će te je prepoznati jer u ovo doba uvijek nosi šeširić na glavi, sitne građe, ali velikog duha. Ona će vas počastiti pričom i svojim mudrim izrekama. Pričom iz njezinog djetinjstva, a jedna se događala baš u ove pred blagdanske dane. Štefici je nestala pura koju je trebala zaklati za Božić. Išla je po selu tražiti puru i pitala susjedu Baricu da li ju je gdje vidjela. Barica se malo nagnula i rekla Štefici da pura ide iz dvorišta udovca Jureka. Čudila se je Štefica i pitala se na glas kako to da joj pura ide iz Jurekovog dvorišta, a on nema purana. Na to joj je Barica odgovorila: „Pa vidjela pura da ti stalno hodaš kod udovca Jure pa išla i ona!. Ta čuvarica naše tradicije i kulturne baštine uvijek je dobre volje. A za to je zaslužan njezin vedar duh i njezine mudre izreke. Jedna od njih je: „Kad vam je dobro, veselite se. Kad vam je bolno, trpite, proći će. Sutra je novi dan, ja to dobro znam, zato u Lili na kavu dolazim svaki dan.