Dok sam bila klinka, često sam se smijala ili zgražala na neke izjave ili razmišljanja svojih roditelja. Mislila sam: 'Oni su staromodni. Nemaju pojma o čemu govore.' Često su mi govorili da kad budem starija, da ću drugačije razmišljati. I čini se da su bili u pravu. Nije baš da živim na selu. Živim u popriličnom centru Zaboka, no nisam ni tako daleko od prirode, od zagorskih brega, vinograda, kleti...

Prije par godina činilo mi se da bi jednom, kad budem veća, voljela živjeti u gradu. Sve dok nisam otišla studirati u Zagreb. Gužva, smog, tramvaji, gust promet, poprilično hladni i neljubazni ljudi...sve su to bile karakteristike mog novog životnog prostora. I moram priznati nije mi se baš svidjelo. Jedva sam čekala da dođem doma, da dođem u Zagorje. Činilo mi se da je u Zagorju trava zelenija, da je sunce žutije i toplije, da su ljudi srdačniji. Vjerojatno je to bila subjektivan i osoban doživljaj činjenice da mi je nedostajao dom, vjerojatno je to bila svojevrsna nostalgija.

No danas sam sasvim sigurna da nikad ne bih otišla iz Zagorja. Iako nas često prikazuju, pogotovo mediji, ne baš u pohvalnom svjetlu, Zagorci su vrijedni ljudi, veseli i srdačni, a Zagorje je kraj koji obiluje ljepotama. To nisu osobni utisci, to su činjenice i istina. Zamislite samo kakav privilegij imaju djeca koja odrastaju na selu, ili koja barem na selu imaju rodbine. Proljetne šetnje prirodom, domaće životinje, voćke koje možemo jesti ubrane sa stabla... sve su to asocijacije koja vam se zasigurno bude u mislima pri pomisli na Zagorje, na selo. 

Djeca u gradovima danas ne znaju kako izgleda kokoš ili gdje raste grožđe. Možda se čini smiješno ali je istinito. Ponekad se čini da ljudi kada odu u grad, zaboravljaju svoje podrijetlo, nekad ga se i srame. Draže im je živjeti u zgradama i ispijati kave u kafićima u središtima velikih gradova. Naravno, svatko ima pravo na izbor i svatko ima svoje interese i ciljeve, ali mislim da je u današnje vrijeme živjeti na selu, ili u omanjem gradu, veliki privilegij, a ne sramota.

U godinama koje su preda mnom, sigurna sam da ću ostati živjeti baš ovdje, u Zagorju. I biti ću sretna što će moja djeca, jednog dana kad budem ih imala, biti u prilici da odrastaju u zelenilu, okruženi zagorskim bregima, a prije svega se nadam da će znati cijeniti svoj rodni kraj i sve ono što Zagorje ima.