Prethodna kolumna
Slijedeća kolumna

Za dušu, za spomenek: RUŠILAČKI PESEK KAJ LAJE NA MESEK

Mene je moja babica vučila da moram dobre pregruntati gda bum restepla mravinjak ilji krtof brešček zemljice. Znala mi je rečei ovak: „I mravljice i krteki zmučilji su se dok su pune zemljice narovalji. Če ti baš niesu fejst na putu njihovi kupčeki ne moraš jih razbrcavati.“

Gda se čovek za nekaj zmuči, jahke mu je teške gda bi te triebalje zrušiti. Če pak nešče drugi nekaj napravi tribalje bi takaj, pravomu čoveku biti žal če bi kaj prešlje po grdomu. Željeti da se nekaj restepe ilji zruši, kaj god te bilje, nie blagoslovljene i po božem. Rušiti nekaj napravljene moraju same oni teri odlučiju dati vragu dušu, kak god da se skrivalji za oltarem ilji pred njim sklapalji ruke h lažne bogomolje.

Mene je moja babica vučila da moram dobre pregruntati gda bum restepla mravinjak ilji krtof brešček zemljice. Znala mi je rečei ovak: „I mravljice i krteki zmučilji su se dok su pune zemljice narovalji. Če ti baš niesu fejst na putu njihovi kupčeki ne moraš jih razbrcavati.“

Zmisljila sem se na tu babičinu povedu h nogi put čez svoje življenje. Zmisljila sem se i nekteri dan gda je jeden čovek rekel, onak od šuba, da mu je najvažnejši posel, rušiti. Rušiti nekaj kaj su napravilji ljudi h nade da je te po mere čoveka. Nu sigurne da i tuj ima apfala i grieški, alji da baš nič ne velja?  Hm? Gruntam si onak kak te same nešče more reči, onak glatke. Če nešče na pragu življenja more tak nekaj reči čovek mora da grunta kaj se z njim dogaja. Ilji ima h glave mravinjak, h srcu kaču ilji pak ga ophaja nekakva druga zloča.

Kak god bilje nekaj napravljene, če i nie nekomu ljipe nemre, ak ima i malje pameti reči da bu te zrušil i hništil. Moglje bi se razmeti gda bi rekel da bi te štel zajahati i pobolšati. Saka čast. Mladi ljudi imaju morti veču želju da nekaj pobolšaju. Nu oni teri misljiju da je pobolšanje  gda se nekaj ruši grde se varaju. Gda se nekaj ruši unda se mora zmisljiti i na one teri su te napravilji. Nie da se nej moglje napraviti bolje, alji ljudi z srcem moraju misljiti ne na rušenje nek na mienjanje, i dobre če je na bolše.
 
Iste si tak gruntam da se i pri rušenju nečega, ak se i mora, mora misljiti na one teri su te napravilji. Če se nekaj mora zrušiti jer je na škodu ljudi, čoveku z srcem bu radi toga žal. Baš sem se zmisljila cajta prie par ljiet gda su se pri moje hiže pošamerile vodovodne cevičke. I kaj je triebalje druge napraviti nek razbiti dosta toga kaj bi se one zmenile. I tak razropane kupaone morale su se hititi se pločice naklu. Dogovor je bil da saka od nas, moje čeri i ja ztropleme saka jeden zid. Dok sem ja bila na poslu pucke su stropale svoje zide i ostal je još same moj. Zela sem h ruke kladivec i štemajzljin i suknula po prve pločice. Nu niesem suknula same po poločice nek i po srcu. Tak me je nekaj speklje i pred očmi su mi se počele vrteti sljike kaj ringišpilj. Sljike kak sem ja i moj muž skupljali peneze za te polčice, kak sme jih kupilji h klase tak da ih je bilje h se nijanse bramaste farbe od drakaste žute do kmične skore črne. Nu nam su bile ljipe. Ljepše nek same požbukani zidi. Zmisljila sem se i siromaka teri nam jih je postavljal. Siromak on i mi i saki je gruntal svoju misel. Naša je bila kuljike bu računal, a njegva sigurne kak bu računal. Na kraju se posel riental. On nam pločice, a moj muž njemu postavljanje vode.

I kak god su te moje pločice bile sake felje, kak god njim je bil cajt da se zrušiju i postaviju nove, niesem jih ja mogla stropati. Tropanje njih mi je bilje kak tropanje i rušenje jeden dieljec mojuga življenja.I denes tak gruntam gda nekaj trieba stropati. Gruntam o onomu gdoj je nekaj napravil. Zropati nekaj same redi svoje dopadnosti nie dobre i nikam ne vodi. Za ropanje nie krif same on gdoj drži h ruka štemajzljin i kladivec nek on gdoj drži lojtu i kaže z prstem kaj trieba rušiti.

Poviest je pokazala da si oni kaj su krenulji rušit dobre ne prejdeju. Nič nie bolje ni z onemi teri rušenju plješčeju. Oni pak teri rušiju ne prežu pred ničem. Cipaju i ruke tere su jih negda hranile i držale kaj se nej popičilji. Zdej se loviju za nektere druge ruke, alji kak se čini porculanske. A dobre se zna da porculan ljehke pukne.I na kraju, gda čovek več nekaj mora zrušiti, mora znati napraviti bolje i ljepše. Mora za sobu imeti posle za koje bi pravi ljudi reklji:„Viš on je h pravu!. Dober je gazda doma. Stvoril je pune toga i trieba mu dati za praf! Trieba mu pomoči zrušiti kaj bi napravilji ljepše i bolše!“

Nu če takef rušiljec nema kaj za sobu pokazati unda je te još same, jeden pesek kaj laje na mesek.

Facebook