Prethodna kolumna
Slijedeća kolumna

Za dušu, za spomenek: Ima još šegi gda detece dojde na sviet

Piše: Nevenka Gregurić
Kak je prihajanje deteca na Sviet skore najvekši i najradosniejši dan i kak se saki nada da bu m

Kak je prihajanje deteca na Sviet skore najvekši i najradosniejši dan i kak se saki nada da bu mu detece pocinfrale življenje tak su još sakojačke šege povezane z temi cajti. H prošlem broji niesu se stale pak sem jih štiela nadocuknuti zdej.

Negda su ženske opominale ženske kak se moraju ponašati gda su noseče, h blaženem ilji drugem stanju. Kak su unda jie za dva, a negda gda je bila siročija, ženjske su bile šteče, tak se reklje da se moraju paziti gda njim se čega pooče. Če bi njim se kaj poštelje niesu se smele držati za teri diel tiela. Veruvalje se da če si je baba na primer zaželjiela jesti jabuku i če bi se prijela za bedru, trbuh ilji ruku na tem bi mesti mogla zrasti veljika zlaminjka tera bi bila h obljiku jabuke. Ak je ženjsku pekla žgaravica gda je bila noseča, reklje se da bu diete imelje veljike laseke.

Za decu teri bi poklje rođenja duge cecalje znalje se govoriti da su krivuga oka. Pred njimi se skrivala mlada živina kaj ju nej hreklji, a unda bi mogla hcrknuti. Za se hižne gde se detece rodilje reklje se da dobre zglediju jer obljizavaju lončeke. Te je bilje radi toga kaj su bile prigledače i pri hiže se bolje kuhale. Ženjske su decu rodile doma. Porodilje su pomagale babe tere su bile tom poslu vične. Gda se je bljižil cajt srečnuga časa prešlje se po babicu, delje se na šparet topit vode i unda se čakalje.

Kak god da su bilji siromašni ljudi su imelji pri hiže korice h terem se diete opralje, malje vudrilje po riti poklje pranja, a unda ze gladilje od glave prema dolje i reklje: „dolje kita“. Unda se z ruku išlje odzdol prema gore i reklje: „gore dekla“. Prie nek se ženjka rihtala rodit, zafrkavalje se muža i hižne da poskrijeju se oštre pri hiže: nože, kose srpe i kosture, kak nej detece na te opalje i med nogami se zrezalje pak bi bila pucka. Več se držalje do dejčeca. Rođenjem dejčeca reklje se da je fižu došla roža. On je z ženidbu dopeljal grunta i afeštirung. Če se pak rodila čer, morala se zamuža dati kravica i komaček zemlje. Takvi cajti luduvanja za muškem niesu prtestalji ni do denes.

Nekak mi je pri srcu navieke teške gda se zmisljim jedne ženjščice tera je bila h rodilišču gda i ja. Vidlje se po nje da je njenje življenje bilje teške. Odrastala je bez matere, a unda se oženila fižu gde je bila sneha. Njenje ljiepe oči iskrile bi sreču same gda se spomenula svoje dvie pucic tere je prie rodila. Tuga je bila veljika radi toga kaj nišče nie došel k njoj tri dane od gda je rodila trejte detece. Reklji su je da bi morala iti drugi dan doma, a da nišče nie došel pitat za nju. Zasušene suze i tihi glas gda se spominala z dejčekem gda ga je nadajala sem nam kre nje mamila je suze na oči. Kre nje na romareku je bil kupček sega kaj su je druge babe skup z menu daruvale. Ona te nie pojiela nek je čuvala za svoje pužice, kak njim je od milja rekle.

Kesne h večer trejtuga dana, nešče je pokučil na okne, a unda je ženjski glas pital za nju. Ona je skočila z postelje, fljejsik kaj srna i otprla okne. Na oknu spodoba bez smieha, stišnjenami obrvami z rubcem na glave, zvezan tak kaj je jeden škric bil prek nosa, a drugi do brade:
„Ljidija se bu zvala“, rekla je spodoba bez pozdrava.
„Kakšna Lidija?! Kaj je vam mater. Kakšna Lidija!? Ja sem diečeka rodila. Kakšna vas Ljidija spopala?“, rekla je skore plačnene rodilja, svoje svekrvi.
„Sram vas bilje! Gde ste je tak duge kaj me nišče nie došel grled. Ja sem rodila diejčeka, kakšnu Lidiju“? Skupila se h glasu sa gorčina pri porodilje teru je unda hitila van sebe.
„Kaj si dejčeca rodila,?“ čul se najmput glas kre svekrve. Z mraka, zafrkani žuti brki pojavil se muž teri se nie prie štel pokazati. Nu gda je čul da se rodil sin, postal je drugi čovek.

Rodilju i nas babe senek nie mogel hkaniti. Ž njega nigdar nie bil, a sigurne ni nie dober muž. Kak se dogodila zabuna kesniejše sme čulji. Gda je dopeljal ženjsku h rodilišče reklji su da bu mam rodila. Nie mu se splatilje iti dima pak je halte počakal i zaspal. Zbudil se poklje par vur i pital je same na vrata kaj se rodilje. Baš se h tie cajt rodila pucica pak je tak i babica rekla, neznajuči za koga je pital. Njegef sin bil je več par vur na svietu gda se je on zbudil.A gda je čul da se rodila pucica, nie mu se žurelje dojti poluknuti ni detece ni ženjsku.

Facebook